Njen odlazak u Izmir je morala odložit do daljnjeg... Tetka je imala nezgodan pad u svojoj radnji dok je pokušavala da dohvati knjige sa zadnje police, i po procjeni doktora oporavak bi mogao da traje i duže od dva mjeseca ...
Iskoristila je vrijeme i ispitivala tetku o svojoj mami, želila je da dozna sve o ženi koja je svojom voljom i upornošću ostvatila mnogo toga u životu , vjerovala je Esma da bi mnogo više ostvarila da je imala vremena, njena nesreća i preran odlazak su razlog Esminog odlaska... Teško je bilo ići kroz život kad u istom danu izgubiš dve osobe , majku za uvjek ...ali kako je izgledalo i Merta , bolilo je više od smrti gledati voljenog kako voli drugu ženu...
-Tetka:" Vidim dušo nosiš majčin vjenčani prsten, taj prsten joj je tvoj otac poklonio ili zaručio s njim kako god to danas zovu... U naše vrijeme nije bilo ovako kao danas , da planira, da se kupuje prsten u vrijednosti jednog auta i opet većina ih ni nedočeka vjenčanje , razidju se i postanu najveći neprijatelji pa se insan zapita da li je tu ljubav ikad i postojala.. Neki opet dočekaju dan veselja ali brak im traje koliko i credit koji je uzeo za prsten i svadbu, a neki opet ostanu u braku i proklinju dan kad su se upoznali ali iz nekog razloga ostaju skupa... Ali kako god nije vrijeme da ti pričam o tome, ...sjećam se dana kad ti je mati došla kući sva u oblacima od sreće , ja sam već bila udata i razvedena , imala sam strah da i ona neće biti sretna , ali nisam htjela da joj uskratim tu radost koju je osjećala, sad mi je žao što joj bar nisam rekla da bude operzna i da ne gazi očevu rječ ... Mada kad se sjetim Murata sigurna sam da ne bi bolje prošla ni s njim nego sa tvojim ocem... Ah ja opet odo predaleko... Taj prsten joj je tvoj otac poklonio i koliko se sjećam u njegovoj porodici je već dugo godina, nosila ga je njegova nana , njegov djed je bio beg i za njegovu ženu je neki poznati Sarajevski zlatar ručno izradio taj prsten... Tvoj otac ga je odnio bio na popravku , falio je kamen i zbog nošenja je bio malo iskrivljen sjećam se kako je kao i sad blistao na ruci tvoje majke... Kao da je znala prije udesa ga je skinula i ostavila sa ostalim nakitom, rekla je "Nisam više Sulejmanova žena , i davno sam izgubila pravo da nosim prsten Husejnbegovića!!!" Nikad do tad nam nije rekla da se razvela od Sulejmana, i sudbina je tako htjela da nam nije uspjela reći razlog... Kad je došla sa tobom u Izmir samo je ćutala, nismo je pitali koliko ostajete , deda je zabranio da joj dosadjujemo, njegova rječ se poštovala i niko nije pitao ništa ni kad je onaj dan kad te upisala u školu plakala zajedno s tobom.. Ti si pričala samo Njemački i po neku rječ Turskog, otac nije mnogo vremena provodio s tobom i nisam sigurna da si pričala njegov jezik kao što sad znaš ... Nakon smrti dede naš otac je ostavio tebe i tvoju majku u Izmiru a nas je zbog mog razvoda želio udaljit i od novca kojeg je teško zaradio u Njemačkoj je kupio ovu radnju, i nakon smrti moje majke pa tvoje odlučio se vratit u Izmir... Od kako si ti otišla on nije nigdje išao, govorio je kako njegova Esma nije Husejnbegovićka i kako će jednog dana doći nazad , i zbog toga je ostajao samo zato jer se bojao da ćeš se vratiti ako njega ne bude kod kuće...."
-Esma:" Znaš moram da ti priznam da je djed upravu, u meni teče krv Izmira , evo pokušala sam i trudila se ali nije išlo... Osjećala sam se strancom u kući svoga oca , čak i Damiru kad sam govorila " volim te" nisam osjećala ništa , kao da sam mu govorila " dobar Dan" , nekad mi je bilo žao oca , vidim da se trudio i polagao je svu nadu u mene, školovao me i podučavao da predjem na mjesto direktora i Damir se trudio, ali nekako to mi nije bilo iskreno, kao da su imali neki strah ... Otac me nije ni ispratio , Damir me zaprosio na aerodromu i ja sam ga odbila..."
-Tetka:" Ako si !!! Taj mi se mladić nije dopao, kad se sjetim kako te je Mert gledao i opet je izabrao drugu, on te nije gledao ni sa gram želje i žara u očima kao Mert, bila sam sigurna da ćeš brzo shvatit ko je i raskinuti i svaki naš razgovor sam bila spremna da čujem da niste više skupa..."
-Esma:" Zašto nisi ništa rekla??? Mogla sam lako da doživim isto kao ti i mama..."
-Tetka:" Iskreno ne znam.... Vjerovatno iz istog razlogao kao što nisam ništa rekla ni tvojoj majci.... Mislim ima mnogo toga što nije rečeno , i mislim da ćeš od svog dede mnogo toga saznat... Ali moraš biti uporna, tvoja majka je bila ista kao on, teško je pričala o prošlosti i kao što nismo nikad doznali razlog zašto se razvela tako i tvoj deda ćuti ..."
Zavladala je tišina , tetka je od ljekova protiv bolova zaspala , a Esma je vrtila telefon u ruci...Još uvjek je imala broj telefona od Merta ali nikad nije skupila snage da ga nazove , jer iskreno nakon posljednjeg razgovora nije bilo raskida niti oproštaja ona je otišla kod oca a Mert je sa Zeyneb otputovao za Ameriku na daljnje školovanje... Više nije ništa čula o njemu niti je pitala , Asi joj je rekla da je dva dana nakon njenog odlaska otišao i to je bio razlog njenog ostanka kod oca...
Osmjehnula se samoj sebi, više nije bila sigurna ni gdje je , Asi ga više nije spominjala a ona nije imala snage da je pita za njega , bojala je se da neće izdržati bol ako sazna da nije sam...
