Ušao je i pozvao ih za sto , Esma je obrisala suze i tražila da ode da se umije i opere ruke, Murat je rekao Mertu da joj pokaže svoje kupatilo jer je i on trebao da uradi isto...
Osmjehnula se Mertu i rekla:"Uredu je mogu i sama, nisam zaboravila gdje se nalazi tvoje kupatilo, jedino ako se nešto nije promjenilo za ovih sedam godina?"
Njegov odgovor je bio više za to da se ništa nije promjenilo, da je još uvjek je volio kao prije i da je ona jedina u njegovom životu...
Osmjehnuo se i odgovorio:" Sve je isto kao prije.... "
Zatvorila je oči i umivala uplakano lice , godio joj je miris Mertovog parfema , kao da se lagano opuštala dok je njegovim peširem brisala lice i ruke... Izašla je i krenula prema trpezariji ali joj pogled zastade na vratima Mertove sobe, bila su oškrinuta , oslušnula je i kad nije čula zvukove iz trpezarije lagano na prstima je ušla u njegovu sobu... Nije bilo mnogo promjene od prije, sjela je na njegov krevet i zagrlila jastuk, mirisala je njegov miris i udahnula više puta , sad je bila sigurna da je uradila pravu stvar što nije prisatala na brak sa Damirom, sad je znala da nikad nije prestala voljeti Merta i jedino što je sad želila je njegov zagrljaj....
Začula je glasove pa je brzo krenula da vrati jastuk ali joj paznju privuče slika okrenuta naopako, kao jak udarac u prsa je osjetila kad je okrenula i ugledala istu sliku kao što je ona imala , slika njega i nje , ista slika nad kojom je sve ove godine plakala, grlila je istu sliku svaku noć i ljubila njegovo lice...
Brzo je vratila sliku i jastuk i kao da je ganjaju vuci otrčala prema trpezariji... Sjela je za sto sa laganim osmjehom koji je nestao kad je ugledala smrknut pogled na Mertovom licu, pružio joj je telefon uz rječi: " Damir te je više puta zvao a imaš i poruku!!!!"
Spustila je telefon kao da nije važno i počela razgovor sa Muratom, pričala je neobavezno kako je iznenadjena čistoćom kuće a žive sami njih dvojica ... U tom momentu je ušla starija žena i osmjehnula se , ubrzo je Esma saznala da je ona Muratova sestra i da povremeno dodje kod njih, pomaže u kućnim poslovima i kuhanju... Esma je bila zaboravila na Damira , odavno se nije osjećala ovako sretno i opušteno, kod oca je često večerala sama ili bi joj nekad Damir pravio društvo, nju bi nerviralo njegovo ponašanje i što je ona nazivala foliranje jer nije imala drugo objašnjenje što je pitu , pizzu ili ćevape jeo sa viljuškom i nožem , i sve je moralo biti servirano kao da su u restoranu... Ona opet je volila da kao nekad s majkom podjeli zadnju šnitu kruha, da pizzu smota i onako zagrize veći griz dok se borila sa sirom da ga prekine... Da se davi pitom dok lagano odmotava zvrk i kida ga rukom dok hvata meso ili krompir koji je ispadao iz juvke.... Ali ne , sa ocem i Damirom se osjećala kao da je pripadala kraljevskoj familiji i nije bilo mjesta za opuštenost ... Mertova tetka i otac su ih ubrzo ostavili same , ali na kratko , tetka je otišla po dezert a otac se javio na važan poziv... U trenutku kad je Mert krenuo da nešto kaže ,ponovo se oglasio njen telefon... Poziv je bio od tetke , javila se i zabrinuto razgovarala , od tetke je saznala da je Damir ljut otišao jer mu deda nije dozvolio da prenoći kod njega ali da je više bio ljut zbog toga što mu se Esma nije javljala i što nije znao ni gdje je... Zahvalila se tetki i kad je spuštala telefon ugledala je poruku koju je i Mert vidjeo i zato je bio onako ljut, ...
-Damir:"Ema dušo javi se , došao sam da ....."
Kao da se svadjala sa telefonom dok je par puta glasnije lupila od sto nemareći da li će ga razbit, ponovila je kroz zube" Esma!!! Esma !!! Idiote a ne Ema!!!"
Mertu je bilo zabavno gledati je jer je bila slatka kad je ljuta , osmjehnu se i dok je uživao jedući baklavu odlučio je da je i on malo provocira pa je dobacio:" Ema dušo zašto se nerviraš..." Ona ga je bacila krpu na njega i nije ni shvatila šta je rekla dok nije ugledala lice Merta...
-Esma:" Nemoj molim te da te zamrzim zbog njega , nikad nemoj ni da se našališ i da me zoveš Ema, kreten me je izludio !!!!"
Pogledao je u pravcu vrata i kad je bio siguran da su još uvjek sami tiho je upitao:" Esma , da li te je on povrijedio??? Imam osjećaj da ga mrziš i da se plašiš , ali mi nije jasno zašto si se zaručila i provela s njim pet godina ???"
Otvorila je usta ali mu nije dala odgovor, u sobu je ušao Murat i njen deda, na licu Merta se vidjelo razočarenje, prvo nije mogao da dozna od nje više o njenoj vezi s Damirom a drugo vratiće se kući sa dedom i on neće moći da je odveze na staro mjesto gdje su mogli kao prije posmatrati nebo i svjetla grada...Sjevanje i grmljavina su ga podsjetili da i onako večeras ne bi mogao ispuniti svoju drugu želju....
Slušala je dedu i Murata kako razgovaraju kao da su se cjelog života družili, ali joj nije bilo jasno od kad su postali tako bliski jer se nije sjećala da su prije se posjećivali, a isto tako nisu ni njoj dopuštali da ide kod Merta, uvjek je se skrivala i zbog toga su često odlazili na mjesto koje ju je Mert večeras želio odvesti...
Bez razmišljanja je upitala:" Od kad ste postali tako bliski??? Koliko se mogu sjetiti, meni je prije bilo zabranjeno dolaziti kod Merta , a ni tebi deda nije bilo pravo kad bi me Mert dopratio kući ... "
Murat i deda su se pogledali, ni jedan od njih nije želio da laže ali isto tako nije im bilo lako reći im razlog...
Mert je skrstio ruke na prsima i posmatrao oca i njenog dedu kako pokušavaju da kažu bar jednu rječ , ali je tetka dok je spuštala čaj rekla:" Istina nekad mora i da zaboli, mislim da u odavno već imali pravo da saznaju istinu, jer skrivanje istine ih je i rastavilo!!!"
