Asi je brzo reagovala i počela pričati o svojoj i Osmanovoj vezi i kako su skupa već neko vrijeme... Ovo je bio jedini način da zaustavi Merta , nije niko znao da on sa Zeyneb nije ni bio da su igrom slučaja zajedno otišli na školovanje , i da je ona završila na drugom kraju i udala se da se nikad više nisu ni vidjeli... Asi je bila sigurna da je ovo Esma znala jer je bilo nemoguće da je Mert znao za Damira a da ona o njemu nije znala ništa , i Osman je mislio isto jer je nakon pitanja koja je Mert pitao shvatio zašto ga nije pitao ništa o Esmi ...
Spremalo se nevrijeme i ubrzo se društvo krenulo razilaziti, Asi je morala na posao pa je zamolila Merta da on odveze Esmu kući, ... Iznenadila se kad se vratila i zatekla samog Merta , znala je da se zadržala zbog poziva i da joj je uzelo vremena da objasni Damiru da nema namjeru da se vraća bar ne u skorije vrijeme...
Uzela je svoju torbu koju je bila ostavila i pozvala konobara , ali je ubrzo doznala da je račun platio Mert , pružila mu je ruku uz rječi:"Drago mi je da si došao, nadam se da ću uskoro vidjeti i Zeyneb ... Pozdravi oca , vidimo se.."
-Mert:" Hajde i pozdravi ga sama, neveijeme samo što nije počelo ... Dobio sam naredjenje od Asi da te odvezem kući..."
-Esma:" Nema potrebe sama ću , a gospodina Murata ću posjetiti nekom drugom prilikom..."
-Mert:" Gospodina Murata???Od kad je on za tebe Gospodin Murat?!?Izvini !!! Zaboravi, šta sam rekao nego kreći da nas neuhvati nevrijeme pa nećemo nigdje stić... "
Sjela je na suvozačevo sjedište i osjetila poznati miris vanile, sjećanje je vratilo u dane kad se s Mertom vozila do škole i nazad, ... Držao bi je za ruku , ukrao bi joj poljubac svaki put kad bi stali na crvenom svjetlu na semaforu, ...
Brzo je otvorila prozor , obrazi su joj gorjeli jer je pomislila da je Mert prepostavljao o čemu je razmišljala , ugledala je nepoznato auto ispred dedine kuće i Damira kako izlazi iz auta...
Nije želila da ga vidi , znala je da neće lako odustati od nje ali nije znala da je spreman ići ovako daleko i nakon razgovora s njom već biti pred dedovom kućom, sigurna je bila da je iza ove posjete njen otac više nego Damir, ali nije znala zašto???
Uhvatila je Mertovu ruku i rječima punim panike govorila:" Molim te Mert stani i vozi me negdje odavde!!! Molim te ne želim da vidim Damira!!!"
Zaustavio je auto i skupio obrve , začudjavajuće ju je gledao i upitao:" Smiri se !!! Kakvog Damira i šta ti je od jednom?!?"
Pokazala mu je rukom prema autu ispred dedine kuće i rekla:" Damir je došao, kad sam s njim razgovarala mislila sam da je u Njemačkoj... Molim te vozi me negdje ne želim da ga vidim !!! "
Nije bio siguran zašto je osjećao radost kad je ona očigledno bila uplašena i od panike nije znala ni šta priča ... Pružio joj je flašu vode i kimnuo glavom , dok je okretao auto nazad dobacio je :" Uredu vozim te kod mene , ali da znaš da gospodin Murat i ja živimo sami ... "
Nije slušala šta je govorio samo je spuštajući se dublje u sic kimnula glavom i zatvorila oči , kao da je nije željela da vidi Damira a ni on nju...
Nije bilo sigurno ko je više bio iznenadjen Mertov otac Murat ili Esma kad su ugledali jedno drugo... Dugo ju je držao u zagrljaju na svojim prsima , nisu skrivali suze , čak su i Merta rastužili pa ih je ostavio same jer mu ponos nije dozvolio da zaplače ispred Esme... Kad su se malo smirili sjeli su na kauč i ona je se odmah otvorila , još uvjek brisajući suze je govorila:" Izvinjavam se zbog ovako iznenadne posjete, i ako sam vam poremetila planove, ali nisam mogla da odem kući kod dede... Mert me je povezao nakon što smo se svi razišli sa susreta s starim društvom, dok smo prilazili dedinoj kući ugledala sam auto i Damira kako izlazi, a meni je dok smo razgovarali pričao kao da je još u Njemačkoj, ustvari nisam sigurna zašto je i došao kad sam ga odbila kad me je zaprosio prije mog polaska ... Uporan je i to me nervira , znam da nije glup i da je shvatio da naša veza nije ništa drugo nego prijateljstvo , sad počinjem da sumnjam da moj otac nema veze s tim ili je Damiru stalo do novca i firme a najlakše može stić do nje ako mene oženi... Neznam više sam krenula da ludim !!!"
Murat se osmjehnuo i uzeo joj glavu u svoje ruke i prislonio sebi na prsa , dok je sklanjao kosu s njenog lica govorio je :" Izgledom si ista svoja majka ali sad dok si pričala shvatio sam da si u potpunosti ista ona ... Smiri se i nije problem ostani na večeri i onako smo Mert i ja sami , ..."
Podigla je glavu i upitala:" Sami???"
-Murat:" Da kćeri sami, Mertova mama , moja žena je umrla ubrzo kad je Mert otišao za Ameriku , on se vratio ljut , prekinuo je školovanje nije više htio da se vraća ... Proklinjao je Ameriku što mu je uzela sve ... Tvoj deda mu je nudio posao ali nije htio, sam je pokrenuo firmu i ponosan sam na njega , jedino mi još nije ispunio želju i oženio se ... Nisam siguran da je posle tebe imao djevojku, možda neke kratke veze ali ozbiljnu vezu nisam siguran, ako jest onda je dobro znao sakrit od mene.."
Hodao je po svojoj sobi, razmišljao je o njenom uspaničenom ponašanju u autu kad je ugledala Damira... Pokušao je da shvati zbog čega ga nije tjela da vidi i zašto bježi od njega , pogledao je na sat , izgledalo je da je prošlo mnogo vremena jer je već bio mrak , začule su se velike kapi kiše kako udaraju od prozor u pratnji grmljavine , sjevalo je i na momenat je osvjetlilo sobu kao da je neko upalio svjetlo...
Dok je prilazio sobi čuo je Esmu kako govori njegovom ocu: " A ja sam bila uvjerena da me je ostavio zbog Zeyneb , i bila sam sigurna da je sa njom u braku i da imaju djecu..."
