Jantar

16. Jednom kad noć

„Kada tuga jednom na vrata dođe 
a samoća zaboli
hoćeš li moći ime moje
sa usana svojih skloniti

Bili smo jednom najbolji
o nama su priče pričali
i sad kad se sjetiš
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti lađe slomile
bure i vjetrovi"

(Opća opasnost, Jednom kad noć)

Noći su bile najgore.

Dani su postajali teži od kada ih nije imao s kime provesti, ali noći su bile te koje su ga natjerali da shvati da je tako prokleto usamljen.

U noćima je shvatio da svakim danom postaje sve gore, a ne sve bolje i mrzio je tu spoznaju.

Natočio si je još jednu čašu ruma, pitajući se zašto ga ne pije iz boce. Na kraju krajeva, bio je sasvim sam, zatvoren s vlastitim mislima.

Ništa ne bi trebalo toliko boljeti, ne nakon toliko vremena. A kako mu se, opet, svaka misao svodila na nju? Kako je uspjela proći već godina, a on ju je još pronalazio u svakom komadiću svojih misli, u svakoj tužnoj pjesmi, svakoj ustaljenoj navici, dnu svake boce?

Nakon prekida, djevojka se isplače, požali prijateljicama, ode u šoping, odreže kosu, gleda srcedrapajuće filmove i jede čokoladu, zavoli balade, krene vježbati, prestane vježbati. Kosa joj naraste, filmovi ju više ne podsjećaju na prazninu u njenu srcu i u krevetu, a balade zamjene sretnije pjesme. Pronađe nekog da joj popuni prazninu u srcu i tako iznova.

Možda uvijek ima onaj jedan pravi koji se ne zaboravlja – a možda on samo nije bio taj za nju. Možda je sve ovo zapravo previše stereotipno i možda ne bi trebao pretvarati svoj život u romantični film. Ali, za Boga, kada bi njegov život bio romantični film, bio bi užasno dosadan. Sastojao bi se od scena u kojima se druži s bocom, a za svaku takvu scenu bila bi još jedna u kojoj se prevrće u krevetu i ne može zaspati, pa utjehu traži u djevojkama koje u njemu pronađu isto. Standardna priča.

Nakon prekida, pomislio je još jednom, djevojka se isplače, požali prijateljicama, ode u šoping, odreže kosu, gleda srcedrapajuće filmove i jede čokoladu, zavoli balade, krene vježbati, prestane vježbati. Kosa joj naraste, filmovi ju više ne podsjećaju na prazninu u njenu srcu i u krevetu, a balade zamjene sretnije pjesme; i oporavi se.

Nakon prekida, muškarac ne plače. Alkoholom tjera loše misli, pronađe novu djevojku što prije kako bi joj pokazao da mu nije stalo. Nastavi vježbati. A onda ga, odjednom, pogodi. Dođe neka točka u kojoj se više ne može pretvarati da ga ne dira i mjeseci koji su prošli nakon prekida odjednom padnu u vodu; Ostavi novu djevojku. Prestane vježbati. Noći provodi sam, s bocom i možda čokoladom. Tamo gdje je ona počela, on završi.

Život mu je naglo stao. Išao je na posao, ali i tamo se osjećao poput robota. Vratio bi se doma i pojeo nešto, a zatim upalio TV. Kada je imao sreće, on bi mu okupirao misli i ne bi razmišljao o tome kako mu je život postao nered koji se više ne može pospremiti.

I nije u pitanju bila samo Tamara. Ona je bila samo jedan komadić ogromne slagalice. Glavni komadić, ali svejedno samo jedan dio. Ona je bila ta koja ga je tjerala da ne odustaje od svojih snova i čini nešto.

Bez toga, njegove su slike ostale razbacane po njegovu stanu ili bačene u smeće. Bez nje, on nije imao hrabrosti da napravi nešto od njih. Bez nje, svaka je slika bila tmurna i ružna i obična i nije bila vrijedna novca.

Prebacio je program na TVu, natočio još jednu čašu i zapalio cigaretu.

Već je neko vrijeme nebo bilo pokriveno zvijezdama, ali on nije bio umoran. Nije čak imao ni snage da se prebaci u krevet, jer tada je bilo još gore. Tada bi ugasio sva svjetla i maknuo svaki zvuk i onda nije imao ništa doli svojih misli.

Većinu je noći, zato, zaspao na kauču.

Poželio je pozvati Daniela, ali još uvijek nisu pričali.

Ian je stao na Danielovu stranu, pa je bilo kao da je izgubio i njega.

Ljudi s kojima se slagao na poslu počeli su ga izbjegavati jer bi im najčešće samo odbrusio nešto.

Kako je jedna osoba mogla srušiti cijelu slagalicu koja se zvala njegov život?

Okrenuo se na kauču i duboko uzdahnuo, čekajući da mu alkohol zatupi osjetila, pa da, barem na tren, zaboravi na nju.

Duboko je uzdahnuo.

Jednom kad padne mrak, kad pokrivač tame omota grad i ukrade sve ono što je nebo činilo lijepim, nema milosti za one sa slomljenim srcima. Jednom kada oblake zamijene zvijezde, muškarci poput njega ostaju sami uz bocu.

I pitaju se, baš kao i on, misli li i ona na njega.