Jantar

25. Tu noć kad si se udavala

„Tu noć kad si se udavala 

mene pijanog su odnijeli

moji prijatelji vjerni psi

do jutra me tješili 

da ima milijun takvih kao što si ti 

i da ću te preboljeti 

Tu noć kad si se udavala

meni kroz glavu prošlo je 

Postoje neki drugi svjetovi

za nas bi bili rajski cvjetovi 

o, samo da si htjela pobjeći"

(Prljavo kazalište, Tu noć kad si se udavala)

Tople su ljetne zrake otjerale Julijev san, tjerajući da da protrlja oči koje su mu i dalje bile teške, okrene se u krevetu nekoliko puta, a zatim se probudi.

Noge su mu još uvijek bile teške kada je ustao, stavio vodu da se kuha i otvorio sve prozore u stanu.

Danas je imao gotovo cijeli dan samo za sebe. Trebao je dostaviti nekoliko svojih slika na jednu adresu, ali to je bilo to.

Isprva mu nije bilo jasno zašto je osjećao bol koja ga pritišće u grudima. Pomislio je da je imao ružan san kojega se nije mogao sjetiti. Bol je bila prisutna negdje u prikrajku, ali još uvijek nije dokučio što ga je mučilo.

Tada je shvatio koji je datum i duboko udahnuo.

Nije htio znati datum njene udaje, čak ni sada – iako ju je, govorio si je, davno prebolio.

Javila mu se, negdje prije godinu dana. Još uvijek je imao isti broj mobitela, što ju je iznenadilo.

Objasnila je da mu nikada nije htjela nanijeti bol. Da je bila mlada i naivna, baš kao i on. Da to što su oni imali nije ni bila prava ljubav, već nešto opsesivno i opasno. Iluzija koju su voljeli zamjenjivati s romantičnim filmom.

Rekla mu je da su im oprali oči pričama o takvim vezama. Da je pročitala toliko citata i zaključila da veza nije ispravna ako ne boli. Shvatila je, baš kao i on, da su bili u krivu što se toga tiče.

Dugo vremena nije mislila o njemu, rekla mu je. Toga ga se dana sjetila i pomislila da mu duguje još taj razgovor, sada kada je prošlo toliko vremena. Rekla mu je da se udaje i da se nada da je pronašao nekoga.

Možda jer je čuo da ona ima nekoga uz sebe – ili jednostavno jer nije htio da se ona osjeća loše – ali rekao joj je da je to istina i da je sretan.

Nije lagao u vezi jedne od te dvije činjenice.

Doista je pronašao sreću, iako je bila drugačija nego ju je zamišljao.

Tada je poklopio slušalicu i potražio ju na internetu.

Izgledala je sretno, baš kao i muškarac koji je bio na slikama do nje.

Leon.

Nekoliko dana Julije nije mogao izbaciti njegovo ime i njihov smijeh iz glave. A tada je shvatio da je, doista, sretan zbog nje i da je bila u pravu.

Pio je kavu dok je razmišljao o tom događaju, a zatim o svome životu.

Prošlo je više od tri godine od kada je imao prometnu nesreću, a i dalje je osjećao njezine posljedice. Ironično, skora mu je smrt otvorila oči.

Shvatio je, prije svega, koliko je bitno živjeti i kako se za život vrijedi boriti.

A borio se, dugo i teško, ali uspio je.

Sada je radio ono što je volio i živio dobro. Stekao je mnogo prijatelja i možda nitko neće moći zamijeniti Daniela, ali i ta je rana polako zacjeljivala.

Te mu se večeri, kada je krvav ležao na ulici prije nego ga je hitna pokupila, učinilo da je ugledao svoga prijatelja – i da mu je oprostio za sve. U smrti nije bilo mjesta za mržnju.

Julije nije mogao znati je li to doista bio on, ili samo plod njegove mašte, ali nije bilo ni bitno.

Djevojka koju je jednom davno volio bila mu je u glavi ostatak toga dana.

Neke nas veze obilježe. Davno nakon što ih prestanemo voljeti, i dalje mislimo na njih i sve ono što je moglo biti. Više ne žalimo, ne zapravo, ali uvijek postoji ono nešto što nas podsjeća na njih.

U nekim bi noćima, kada je san bio težak, Julije pomislio na lijepe trenutke koje je imao s njom. Zaboravio je zašto su se uopće i svađali, ali bilo mu je jasno da je bolje da su završili kada jesu.

Mogli su se vrtjeti u krug, godinu za godinom dok sklapaju kraj s krajem.

U nekom bi drugom svemiru, gdje nisu pogrešni jedno za drugo, možda skupa pokorili svijet. Ovo nije bio takav svemir.

Saznao je da je bila uspješna u svome poslu, kao i u ljubavi i bilo mu je drago zbog nje. Doista je.

Te je večeri sjeo u bar i naručio njihov najbolji viski.

Tamarina i njegova veza bila je toksična. Uništavali su jedno drugoga puno češće nego su se podupirali i pomagali si. Toksične veze nikada nisu dobre, sada je znao, koliko god nam osobe nedostaju.

Da, još uvijek ga je malo boljelo čuti da se udaje. Da su stvari bile drugačije, on bi bio na Leonovom mjestu i bili bi sretni. Ali, to nije bila njihova priča.

Te je noći nizao čašu za čašom, ali bio je zadovoljan. Znao je da je to posljednji oproštaj s njom i da ju je napokon potpuno pustio.

Njihova je priča završila davno prije toga dana, ali svatko je još uvijek imao svoju odvojenu za napisati.

Poželio joj je svu sreću svijeta, baš kao što je i ona to njemu učinila onda kada ga je nazvala.

„Piješ sam?"

Julije se okrene prema ženskome glasu.

Znao je da ju od negdje prepoznaje, ali isprva ju nije mogao smjestiti u svoju priču.

Kosa joj je bila svjetlija, crte lica bile su joj malo drugačije, ali i dalje je imala isti onaj pogled koji ga je privukao prije toliko godina.

Na nekoliko se trenutaka vratio u jednu daleku i pijanu noć u njegovu stanu. Tada si još nije htio priznati da je između nje i Tamare gotovo.

Tada mu je rekla da je seks iz osvete bio najbolji. Julije ga je još uvijek pamtio.

Kimnuo je.

„Oprosti, zaboravio sam tvoje ime."

Naručila je rum i pogledala prema njemu.

„Lana"; odgovorila je. „Pa, pretpostavljam da nije funkcioniralo?"

„Molim?" pitao je.

„Koliko se sjećam, žalio si za nekom djevojkom kada smo se upoznali? Nisi uspio popraviti stvari?"

Nasmiješio se.

„Ne, nisam. Ali u redu je."

Sjeo je bliže njoj, a zatim pogledao u konobara.

„Donesi curi još jedan rum. Ostatak pića ove večeri je na moj račun."

Lana se nasmiješila.

Priča o Tamari i Juliju davno je završila – sada je bila predivno i dugačko poglavlje u njezinoj knjizi. Nakon toga možda je uslijedilo puno kratkih i isprekidanih, ali imao je još puno praznih stranica.

Julije je imao još puno ljubavi za dati i njegova je nova priča mogla početi svakog trena.

KRAJ