Do You Trust Me? | Kim Taehyung

~19~

,,Gdje je Taehyung!?", Soo Min se uspaničila.

,,Molim? Gdje je?", pitao sam.

,,Nema ga! Taehyung! Taehyung gdje si!", dozivala ga, ,,Ostao je gore! Otrov će doći do njega!"

,,Čekaj!", uhvatio sam je za ruku kada je potrčala.

,,Skloni svoje ljigave prste sa mene! I dalje te mrzim!", istrgnula je ruku i popela se u bolnicu.

Soo Min's P.O.V.

Popela sam se uz stepenice i vidjela da pare od otrova još uvijek nema. Postoji mogućnost da je Taehyung živ.

,,Tae!", vrisnula sam da ga dozovem, ,,Tae! Gdje si?!"

,,Minnie!", slabašan glas je odjeknuo hodnikom.

,,Tae! To si ti?! Gdje si!"

,,Bježi!"

,,Ne! Gdje si?!"

,,Skloni se! Pusti me!"

,,Nikada! Ti nisi pustio mene, pa ne ću ni ja tebe!"

,,Prati glas!"

Otvarala sam svaku sobu bolnice. Kada sam došla do jedne, bila je zaglavljena. Lupala sam i dozivala ga.

,,Tu sam! Unutra sam!", odgovorio je.

,,Zašto vrata ne funkcionišu?", mrdala sam kvaku gore-dole, lupala, udarala nogama. Ne djeluje.

,,Zaglavljena su."

,,Trči!"

,,Tijelo moje vojničko, nemoj me sada izdati!", govorila sam sama sebi dok sam se odaljila do suprotnog zida. Zaletila sam se i ramenom tresnula od vrata. Brava se odvalila i odletjela su od ćošak. Ja sam pala na gomilu treščica, sa rukom punom krvi.

Pogledala sam oko sebe i ugledala Taehyunga kako samo polovinom izvire iz ogromne komode.

Čučnula sam pored njega i opipavala lice da se uvjerim da je živ.

,,Živ sam! Živ sam! Sve je uredu, Minnie!"

,,Hvala Bogu! Hajde sada da te izvučemo!"

,,Ne!", uhvatio me za ruku, ,,Bježi i budi sigurna! Otrov će uskoro doći do ovdje!"

,,Ni u ludilu! Ja ne idem bez tebe!"

,,Soo Min, umrijet ću!", isfrustrirao se, ,,Noge su mi smrskane! Ne mogu ustati! Ne mogu se izvući ispod komode!"

,,Je l' mi vjeruješ?", rekla sam mu njegovu rečenicu. Zanijemio je.

,,Ne vjerujem ni sebi!"

,,Je l' mi vjeruješ!?", rekla sam glasnije.

,,D-da..."

Zajedno smo uhvatili komodu i svim snagom je odgurnuli sa njegovih nogu. Nije bilo lako i jako dugo je potrajalo, ali Tae je ostao živ.

Noge su mu bile spljoštene. Bilo je strašljivo gledati kosti koje vure na sve strane iz njegovih nogu.

,,Ne mogu! Ne mogu se podignuti!"

,,Sve možeš, ako vjeruješ!"

Stavila sam dvije istrgnute letve sa strane njegovih nogu i pričvrstila ih jaknom. Podigula sam ga i prebacila ruku preko svoga ramena.

,,Para nam se približava!", Tahyung je povikao. To mi je bio znak da trčim najbrže što mogu. Dotrčala sam do kraja hodnika, noseći ga sa sobom.

,,Jiyong! Jiyong!", dovala sam ga jedva dišući, ,,Pomozi!"

Popeo se i vidio Taehyunga sa smrskanim nogama. Uhvatio ga sa druge strane, pa smo sišli u podrum. Sigurni smo... Tae je siguran... Ja sam sigurna... Svi smo sigurni...

,,Minnie!", Scarlet je skočila i zagrlila me. Plakala je.

,,Dobro je! Sve je uredu!", tješila sam je

Jungkook je došao sa injekcijom u rukama:,,Dođi ovamo da ti dam protivotrov. Bolje spriječiti nego liječiti."

Dao nam je protivotrov i sanirao rane. Došao je red na Taehyunga.

,,Ovo treba operaciju", rekao je.

,,Pa kako ćeš?"

,,Lijepo. Ovo je podrum. Trebalo bi biti pribora."

Nakon nekog vremena. Namjestio mu je kosti i ponovo stavio letvice. Stavio je pakete leda na noge.

,,Ovo je najbolje i najviše što mogu uraditi. Nadam se da će kosti zarasti kako treba."

,,Minnie! Hvala!", Taehyung se nasmiješio, ,,Sada si vjerujemo!"