Do You Trust Me? | Kim Taehyung

~20~

,,Otkrili su nas! Taehyung, ispred su tvoj otac i njegovi vojnici!", MJ je povikao.

,,Ne! Šta sada!?", Tae se uspaničio.

,,Nema nam izlaza! Moramo se predati!", rekla je Scarlet.

,,Predati? Je l' vi sebe uopšte slušate? Preživjeli smo sedmice i sedmice u ovoj bolnici, u ovom gradu! Preživjeli smo rat! Zar tako lako da odustanemo?", Jiyong je razočarano rekao, ,,Ako vi ne želite da se borite, crknite! Ja neću! Koliko im je još trupa ostala?! Još jedna! Samo jedna! Crknite u svom kukavičliku! Ja i ako crknem, barem neću crknuti kao kukavica!"

Zgrabio je pušku i otišao.

,,Jiyong! Jiyong, daj urazumi se!", povikala sam i krenula sam njim, ,,Jiyong, molim te nemoj da ideš! Potreban si nam!"

,,Niko vam nije potreban da se predate."

,,Ja neću da se predam, ali hajde da ne trčimo pred rudu. Ti si A klasa, znaš to bolje od mene - u borbu se nikada ne ide mahnitavo. Uvijek moraš imati plan."

,,Idemo i mi!", Scarlet se pojavila sa ostatkom tima i bacila mi oružje u ruke, ,,Uradimo to kao na simulacijama! Prvi pravilo glasi?"

,,Nikada ne idi sam, bez da si to dogovorio sa prijateljem!", odgovorio je MJ.

,,Pravilo broj dva: uvijek gledaj da ukloniš više vojnika u jednom potezu!", rekao je Jiyong.

,,Pravilo broj tri: uvijek se držite zajedno!"

,,Pravilo broj četiri: nikada ne ubij dijete, trudnicu ili staru osobu koja je nedužna!"

,,Pravilo broj pet", utihnuli smo, ,,Mrtvog prijatelja isprati sa počašću..."

Baš u tom momentu, trupa je uspjela probiti vrata zaštićena sistemom:,,Ruke u vis!"

Pripremili smo oružje, a povrijeđenog Taehyunga krili tijelima.

,,Slobodno pustite oružje. Imam nagodbu sa vama", Taehyungov otac se zlobno nasmiješio. Jedan od vojnika je šutirao Mishil da dođe ispred. Oči su joj bile upale i skoro mrtve, međutim opet pune jaza. Kao tigar... Polovina kose joj je bila spaljena, niz usne joj se očitavala odavno skorena krv, a osne koje kao da već duže vrijeme nisu osjetile vodu, bile su ispucane i suhe.

,,Yoongi!", Taehyung je zarežao sebi u bradu i pogledao u vojnika koji je maloprije šutirao našu trenericu.

,,Dakle, dječice, ili se predajte ili i Mishil i ova bolnica ide u zrak... Bombe su već tu, samo ih trebam aktivirati", objasnio je.

,,Bježite!", Mishil je iskoristila momenat da poviče, ali ju je tada Yoongi onesvijestio udarcem od potiljak, tupim dijelom vojničke puške.

,,Ne slušajte vašu trenericu. Birate li život ili smrt?"

,,Život u robiji je gori od smrti! Svi ćemo se svejdeno umrijeti jednog dana!", iscijedila sam riječi kroz zube.

,,A ti, moj voljeni sine, bi li radije došao ocu u zagrljaj ili umro sa njima?", obratio se Taehyungu.

,,Sa tobom sam umirao svakoga dana! Ti mi nisi bio otac, ti si bio diktator!"

,,Ne laži!"

,,Ovdje imam prijatelje... A šta sam imao sa tobom? Imao sam samo patnju!"

Gradonačelnik je dao znak nekom od svojih, pa je krenuo prema meni. U momentu kada me ščepao za ruku, snažno sam mu zabola nož u vrat. To je bio povod da navale na nas.

Krenuli smo ih gađati, a oni su nam uzvraćali istom jačinom.

Potrčali smo niz hodnik. Imali smo plan... Popet ćemo se na vrh bolnice. Tako će i oni svi ući i krenuti nas tražiti. Bombe su sigurno aktivirane onog momenta kada sam ubila vojnika. Kada se popnemom na vrh, skočit ćemo na drvo koje raste neposredno pored prozora na vrhu i skloniti se dalje od bolnice. Kada se bomba aktivira, zadnja trupa i gradonačelnik će se počistiti, a mi ćemo pobijediti rat.

Bila sam pozitivna u vezi našeg plana... Sve dok...

,,Aaaaaaaa!", muški glas je zarežao, kada smo bili na pola puta do vrha.

,,JUNGKOOK!", Scarlet je vrisnula. Stali smo.

,,Molim te, molim te ustani!", lupetala ga je po obrazima i topila se njegovom krvlju.

,,Bježi!"

,,Ne! Ne, ne, ne! Ideš sa nama!"

,,Pravilo broj pet: mrtvog prijatelja isprati sa počašću", mucao je i milovao je.

,,Ko će da me liječi?!"

,,Uz malo sreće, doći ćeš živjeti sa mnom. Volim te", ruka mu je lupila od pod. Ukipila sam se. Niz leđa mi je prošao hladni znoj. On je mrtav... On je stvarno mrtav.

Scarlet je zaplakala još jače, nije ga htjela pustiti. Otimala se da je ne odvedu. Naposljetku je Jiyong podigao u naručje i odnio cijelim putem do vrha bolnice.

,,10, 9, 8...", čulo se odborojavanje. Bomba...

MJ je razbio prozor čekićem, izletili smo i spustili se niz drvo što dalje od bolnice.

Prasak me zaglušio, veliki topli talas je obgrlio moje tijelo i odbacio me nekoliko metara. To je zadnje čega se sjećam.

Nastavit će se...