Nije se iznenadio kad je ugledao majku da ih čeka u bolnici , Mira je nemoćno koračala iza njega zaostajući korak dva . Azra ga presječe pogledom jer je bila iznenadjena njegovim ponašenjem, odmahnu glavom i uze Miru oko struka puštajući je da spusti glavu na njeno rame , podigla je obrve čudeći se šta se dešava sa Ayhanom jer on nije sin kakvog je odgajala.
Doktor koji je mutio sa Mejrem pognu glavu kad prodje pored njih u nadi da ga Ayhan nije prepoznao, ali kad je pomislio da je prošla opasnost zaustavi ga povišen ton Ayhana. Azru nije zanimalo šta ga zanima i onako je bilo krajne vrijeme da sazna istinu i još jednom vidi pravo lice žene kojoj je vjerovao ,sve njene laži je saznao u par minuta razgovora. Više nije htio da vjeruje ni rodjenoj majci , smatrao je da su sve žene iste i da su u stanju uraditi sve da ostvare svoj cilj nemareći koga će pregaziti u procesu . Iskoristio je priliku dok su Miru u pratnji Azre odveli na odjel za trudnoce jer su smatrali da bi ipak bilo dobro da par dana ostane pod nadzorom doktora. Zatvorio je vrata i bez mnogo zamotavanja odmah prešao na stvar , sve je više otvarao oči od iznenadjenja , sručio je se u stolicu i prekrio lice zbog srama koji je osjetio kad je doznao da Mira je bila djevica kod oplodnje. Ostao je tako neko vrijeme sve dok mu se doktor nije obratio po ko zna koji put zabrinut njegovim blijedim pogledom . Kao izgubljen ustao je i otišao , ruke su mu drhtale i nije bio ustanju da vozi , sjedio je neko vrijeme u autu ni sam nije bio siguran koliko dugo mu je trebalo dok je došao sebi . Odvezao se u malu kuću na kraju grada , tamo je osjećao mir i jedino se tamo mogao odmoriti jer ga ovdje ništa nije posjećalo na Merjem . Majka mu je ovamo došla sa Mirom jer je dobro znala da Merjem u ovu kuću nije ušla niti jednom , čak je više puta kroz priču dobacila kako bi bilo najbolje da je prodaju jer i onako stoji prazna. Za njih ova kuća nije imala cijenu,u njoj su Yimezovi započeli težak život dolaskom u Istambul i iz ove kuće je krenula priča jedne uspješne porodice .
Emir ga je svojim dolaskom probudio, prvo mu nije bilo jasno kako je stigao ovamo a tek je se bio uspaničio kad je shvatio da je prespavao dugo jer je već idući dan bio na izmaku. Krenu je da glasno i uspaničeno priča Emiru o svemu što je doznao u bolnici ali ga Emir prekinu davajući mu znak da nisu sami. Okrenu se i zastade kad ugleda Miru , izgledala je svježe i odmorno , osmjehnula mu se i samo kimnula glavom prije nego je ušla i zatvorila vrata od sobe . Emir mu tiho otvarajući samo usta objasni da i on mora da ide , lagano ga udari rukom po ramenu i glasno kroz vrata pozdravi Miru naglasujući svoj odlazak. Kao razigrana djevojčica proviri kroz oškrinuta vrata zahvali mu se i pozdravi moleći ga da opet dodje jer joj je prijao razgovor s njim. Ayhan pomalo zbunjen i kao da osjeti ljubomor , gledao je Emira tužnog pogleda jer je tako želio da i sa njim ovako razgovara . Emir mu se nasmiješi i dok je silazio niz stepenice dobaci preko ramena" sutra idemo kupovati odjela za vjenčanje !!! Tetkino naredjenje!!!"Zbunjeni Ayhan podiže ruku ali osta bez odgovora na pitanje" čije vjenčanje?"
Nije izlazila iz sobe jer je znala da su njih dvoje sami u kući, i onako je bila nervozna jer je Azra tokom vožnje iz bolnice izdavala naredjenja Emiru o vjenčanju koje je planirala za Ayhana i nju. Mira je ćutala ali joj je Emir polako i u miru kad je Azra otišla objasnio da je to najbolje za sve , i da Ayhan kao vlasnik jedne poznate firme pored skandala zbog razvoda sa Merjem ne može sebi dozvoliti još jedan i to da dobije djete sa 13 godina mladjom djevojkom . Osjetila je olakšanje kad joj je objasnio i to da kao Ayhanova žena može slobodno ići u posjetu majci i braći , a da nemora da strahuje da će je otac udati za prvog udovaca koji se ponudi.
Presječe je lagano kucanje na vratima i osjeti kako joj srce zakuca glasno kao ludo kad začu Ayhanov glas . Otvorila je vrata i brzo se udaljila nervozno motajući prste ne podižući pogled sa vrhova svojih prstiju. Iznenadila se kad ga ugleda kako slobodno udje i sjede opušteno na njen krevet , udarao je dlanom na mjesto pored sebe govoreći da sjedne jer želi da razgovaraju . Šarala je pogledom po sobi i nekako je skupila snage da ga zamoli da sidju u primaću sobu jer se osjećala neugodno što je u njenoj sobi . Osmjehnuo se glasno , naslonuo se na ruku držeći palac ispod brade a kaži prst uz dužinu lica , oborila je pogled jer je buknula u obrazima kad ga je ugledala kako je posmatra zavodničkim osmjehom na licu. Okrenula se i izašla iz sobe ostavivši ga zbunjenog , ali mu nije dugo trebalo da skoči i dok je pokušavao da je stigne boreći se osjećajima koje je izazivala njišući kukovima dok je hodala ispred njega dobacio je :"Ponašaš se kao djete!!! Sami smo u kući i kao da je važno u kojoj sobi ćemo razgovarati !!!"
Zastala je naglo i on se zalijepi za njena ledja jer nije očekivao da će naglo stat. Toplina tjela izazva nalet požude u njemu a kod nje se probudi osjećaj potpuno stran . Zatvorila je oči jer nije imala snage da se pomjeri , njegove ruke na njenim ramenima se lagano pomjerale prema laktovima . Osjeti njegov dah u svojoj kosi i kao opržena se brzo otrgnu, držeći ruku na čelu je ubrzala hod dobacujući mu preko ramena da ide nasuti čaj pa da mogu razgovarati...
