Shadow [završena]

1

"Lela, zašto mi nikad ne želiš pričati o tetovažama?" Mirna me po već stoti put danas ispituje o tetovažama. Napravila sam tri manje tetovaže na kažiprstu, srednjaku i prstenjaku lijeve ruke. Bilo je tu Sunce, Mjesec i zvijezda. "Pa zar si slijepa, vidiš da je to Sunce, Mjesec i zvijezda." Pomalo odrješito odgovorim. Bila sam živčana. Roditelji dolaze za vikend provjeriti kako napredujem na zadnjem semestru na fakultetu.

Studiram menadžment, ali protiv svog izbora. Uvijek sam voljela fotografirati, pisati, putovati i čitati. Ali, mojim roditeljima se ta ideja nije svidjela. Htjeli su da nastavim s obiteljskim poslom, tj. obiteljskom menadžerskom kućom. Trenutačno živim u Bolonji, gdje već petu godinu za redom studiram menadžment.

Imam starijeg brata, veliku nogometnu zvijezdu. Luka Modrić. Da dobro ste pročitali, sestra sam Luke Modrića. Luka i ja smo bili kao prst i nokat do tinejdžerske dobi, gdje se dogodio preokret. Luka je postajao uspješniji i popularniji, jer su mu roditelji to omogućavali. Uvijek je bio mezimac i dobivao je apsolutno sve što je poželio, dok za malu Lelu nije bila takva situacija. Trpila sam stalna ponižavanja, vike, dernjave i prigovore. Luka je postao nogometaš, a Lela će morati biti menadžerica.

Bez obzira ne sve volim Luku, pa ipak mi je stariji brat. No, i dalje zamjeram roditeljima što su ga tada, a i sada tretirali bolje. "Okej, okej. Vidim da si živčana. Puštam te na miru." Mirna je ustala s kauča, te je otišla u kuhinju napraviti kavu. Nastavila sam s učenjem. Zazvonio mi je mobitel.

Luka. Javim se. "Uvijek zoveš kad učim, pa ispadne da ništa ne učim." Ispalim kao iz topa čim se veza uspostavila. "Bok i tebi seko. Kako si?" Upitao je veselo. Nešto se dobro dogodilo. "Ništa, spremam jedan od posljednjih kolokvija. A ti?" Upitam znatiželjno.

"Razgovarao sam s mamom i tatom. Rekao sam im da možeš raditi kao menadžer Juventusa u Italiji, da se ne moraš vraćati u Zagreb. Pristali su. Juventus čeka da dobiješ diplomu, da ti mogu uručiti ugovor." Veselo je pričao. "Luka ja tebe obožavam. Ne samo da se ne moram vratiti u Zagreb, radit ću s Juventusom. Ma najbolji si, braco." Zahvaljivala sam mu se. Luka se stvarno trudio oko mene i našeg odnosa, zbog silnih sranja s roditeljima shvatio je da trebam prostora. On je predložio da studiram u Bolonji, a sada da radim za Juventus. Zna koliko ne volim provoditi vremena s roditeljima i na svakom koraku mi olakšava. "I još nešto. Imam uskoro utakmicu protiv Fiorentine, hoćeš doći?" Upitao me pun nade. A kako da ga sada odbijem? Nakon svega što je napravio za mene?

"Naravno, braco. Može i Mirna sa mnom?" Pogledala sam Mirnu koja je kao na iglama slušala moj razgovor s Lukom. "Naravno. Poslat ću ti karte za avion i tekmu. Vidimo se. Preživi." Namijala sam se. "Hoću. Bye, Luka." Uzvratio je jedan kratki bye, te je poklopio. Sve sam ispričala Mirni. Bila sam uzbuđena.

"Jebote, Lela. Radit ćeš s Miralemom, Mandžom, Dybalom i Pjacom." Posebno je naglasila Pjacom.

Preokrenem očima. Ne shvaćam tu zaluđenost Markom Pjacom. Okej, da, lik je zgodan, ali je užasno bahat, umišljen i egoističan." Samo ti okreći očima. Mnoge bi ubile za tvoje mjesto." Ponovno okrećem očima. "Radit ću kao pomoćni menadžer. Ne preuveličavaj toliko, Mirna." Stvarno je zapela za Juventus.

Ponovno mi je zazvonio mobitel. Luka. Što je sada? "Hej, braco. Što je?" Upitam ga zbunjeno. "Nađemo se u I Bianconeri." Rekao je i poklopio. Pa to je kafić tu u Bolonji. Što on radi ovdje?

Na brzinu sam se spremila i sjela u auto. Brzo sam stigla tamo, nije bilo gužve. Bio je peti mjesec i nije bilo lagano živjeti ovdje. Parkirala sam auto ispred kafića, te sam se polako uputila unutra. Očima sam tražila Luku i pronašla sam ga nakon svega par sekundi. Ali nije bio sam. Prišla sam stolu. Luka se odmah nasmijao i ustao da me zagrli. Čvrsto me zagrlio. Nedostajao mi je, ali stvarno je.

"Stigla si. Dečki ovo je Lela, moja mlađa sestra." Svi su mi se nasmijali i predstavili. Bili su ovdje Carvajal, Ramos, Benzema, Bale, Mandžukić, Miralem i Pjaca. Oh, krasno.

Miralem je prvi ustao i bratski me zagrlio. Njega i Mandžu sam davno upoznala. Zatim je i Mandžo došao po zagrljaj. Ramos, Benzema i Bale su skočili na mene i izgrlili me, skoro sam ostala bez zraka. I njih sam upoznala pri svom posjetu Madridu prije tri godine. Carvajala nisam upoznala, rukovali smo se i zagrlili. Zatim je na red došao i taj slavni Marko Pjaca. Htjela sam preokrenuti očima, ali suzdržala sam se. Lažno sam se nasmijala i rukovala se s njim.

Sjela sam pored Luke koji je nešto pričao s Ramosom. "Zašto sam ovdje, Luka?" Upitala sam ga podignute obrve. "Pa... htio sam te posjetiti, pa su Benzema, Ramos, Bale i Carvajal izrazili želju da idu sa mnom, falila si im. A ova trojica su tu jer ih je poslao trener Juventusa, da njih upoznaš prije dolaska u klub." Ma krasno. Baš je to morao biti Pjaca. Nisam htjela povrijediti brata, pa sam se samo nasmijala. Dečki mi nisu smetali, dapače bilo mi je drago vidjeti ih sve ponovno. Ali Pjaca....

I tako smo mi tri sata sjedili i pričali o glupostima, ovi dečki se ponašaju nezrelije od petogodišnjeg djeteta. "Lela, hoćemo ih odvesti nekamo? Da im pokažemo Bolonju?" Upitao me Luka. Slegnula sam ramenima, te sam se ustala. Luka je platio, te smo svi devetero izašli van. Nastavili smo šetati kroz Bolonju. Obožavala sam ovaj grad.

Razgledavali smo grad valjda dva sata, jer su se ovi ponašali kao djeca i još su ih fanovi naganjali. U jednom trenutku ih se stvorila cijela hrpa, malo ih je bilo previše. Pa su dečki počeli trčati. Ne znam kako, ali Pjacina ruka se našla u mojoj, te me povukao u nekakvu uličicu. Fanovi su projurili kroz uličicu. Moja ruka je i dalje bila u Pjacinoj.

"Sad mi možeš pustiti ruku." Rekla sam grubo i izvukla ruku iz njegove. "Nisam ti baš drag?" Upitao je. "Nemoj zezat, Sherlock." Sarkastično odgovorim. Provirim iza zida, da se uvjerim da nema fanova. "Sherlock, ha? Baš si sarkastična. Jesi za kavu jedan dan?" Preokrenem očima na te riječi. "Hajde, pa nisam toliko loš. Pusti me i dokazat ću ti da nisam onakav kakvim me smatraš." Slegnula sam ramenima i rekla okej.

Tražio je moj broj i ja sam se predomišljala. Na kraju sam ga ipak izdiktirala. Osmijeh mu se razvukao od uha do uha. Bijeli zubi bili su savršeno poredani i tvorili su najsavršeniji osmijeh na svijetu. Pogledala sam ga u oči i kunem se želudac mi se okrenuo. Imao je predivne oči, oči boje neba.

Izgubila sam se na trenutak. "Vidjela si duha?" Našalio se. Okrenula sam očima. Loša navika, znam. "Hajde idemo." Nazvala sam putem Luku, a on mi je rekao da su on i dečki u hotelu. Neka me Pjaca odveze do stana. Baš ti hvala, Luka.

Vozili smo se do stana u tišini. Bilo mi je neugodno zbog mog ponašanja prema njemu. Ne bih trebala imati predrasude. Zaustavio je auto. "Hej, jesi za kavu sutra?" Upitam pomalo spetljano. On se samo slatko nasmijao. "Naravno. Nazvat ću te da se dogovorimo." Još jednom se nasmijao, te mi je ubrzo nestao iz vidika.

Ja sam se popela stepenicama do stana na trećem katu. Mirna se odmah pojavila na vratima. Sjele smo na kauč i sve sam joj ispričala.