Shadow [završena]

5

Lift se zaustavio na petom katu. Izvukla sam kofere i pozvonila na Elenina vrata. Znala je da dolazim.

"Hej, mačko." Veselo me pozdravila. "Stigla ja tebi, mačko." Uzvratila sam ulazeći u stan. Nisam ni primjetila da ima društvo. Podigla sam glavu i ostala šokirana. Ispred mene su stajali Pjaca i Rog. "Od kud vas?" Zbunjeno sam stajala i gledala u njih. Pjaca je došao do mene i čvrsto me zagrlio.

"Lela, ovo je Marko Rog." Elena mi je predstavila svog dečka. "Bome, mačko, znaš ti izabrat." Namignula sam joj, na što se ona zacrvenila, dok su se Markeci smijali. "Lela." Ispružila sam ruku. "Marko." Uzvratio je. Primjetio je moj dres s brojem 10. "Fan si Luke Modrića?" Upitao me, a Eli je prasnula u smijeh kao i Pjaca. "Kako ste glupi, smijete mu se, a on jadan nema pojma čemu se smijete. Ja sam Modrićeva sestra." Šokirano je gledao u mene. "Jebote, Pjaca imaš sreće što si je upecao prije. Nije ni čudo da je Luka nju skrivao od nas. Mala je opaka ljepotica." Pjaca ga je ozbiljno pogledao. "Pazio bih na tvome mjestu što pričaš, djevojka ti je tu." Pjaca je podrugljivo odgovorio. Preokrenula sam očima i otišla do Elene koja je bila u kuhinji.

"Znaš da žive kat iznad?" Upitala me Elena radeći večeru. Primila sam se i ja posla. "Stvarno?" Zanimljivo.

Nakon nekih pola sata večera je bila spremna. Pričali smo i upoznavali se međusobno. "Znaš, Pjaca, zanima me kako si osvojio ledenu kraljicu. Nije te mogla smisliti godinama." Elena je odjednom progovorila. Preokrenem očima. "Primjetio sam to kad sam ju upoznao. Ne znam bio sam onakav kakav sam u stvarnosti." Slegnuo je ramenima. "Svaka čast, otopio si ledeno srce." Svi smo se nasmijali.

"Ajde Elena, samo o meni pričaš. Pričaj kako si slinila godinama po Rogu i govorila si kako ćeš ga oteti i silovati." Rog ju je iznenađeno pogledao. Elena me rezala pogledom. "Ubit ću te." Procjedila je kroz zube. Rog se nasmijao. "Rado ti priuštim to iskustvo, samo nema potrebe za otmicom." Rekao je kroz smijeh. Elena je pocrvenila od srama.

"Hajde, El, ne ljuti se na Lelu." Rekao je umiljato Rog, te je napravio puppy face i ja sam mu se pridružila. "Ma vi niste normalni." Izdahnula je, a zatim je krenula pospremati suđe. Nas dvoje smo se nasmijali, te je Rog ustao kako bi pomogao Eleni. Pjaca je ustao i povukao mene za sobom. Sjeli smo na kauč i našli neki film. Brzo su nam se pridružili Rog i Elena.

Elena's POV

Marko je sjedio pored mene, dok mu je glava bila na mom ramenu. Zaspao je. Slatko izgleda dok spava. Zazvonio mi je mobitel. Petar.

"Hej, bro." Veselo mu se javim. "Hej, sis. Za dva dana dolazim u Zagreb. Samo sam ti htio javiti, da znaš." Nakon sto godina napokon ću vidjet brata. Pogledala sam Roga koji je i dalje spavao. "Želim da upoznaš nekoga." On je na brzinu promrmljo jedan okej i zatim bye. Poziv se završio. Pogledala sam prema Pjaci i Leli. Oboje su spavali. Nasmijem se i trknem Lelu nogom. Nema reakcije, ko' zaklana. Trknem Pjacu koji je nešto promrmljao. Trknem ga ponovno, ali ovaj put me pogledao.

"Što?" Sneno me upitao. "Odnesi ju u krevet. Ostanite večeras tu." Rekla sam pokazujući na Lelu. Smiješak se odma proširio njegovim licem. Polako je ustao, a onda je pažljivo podigao Lelu i odnio ju je do sobe. Vrata su se uskoro zatvorila, te smo Rog i ja ostali sami. "Marko." Prošaputala sam mu na uho. "Ljubavi." Još jednom sam probala. Promeškoljio se. Poljubim ga prvi put, ali nema reakcije. Poljubim ga još jednom, ali ovaj put je uzvratio. Odmaknem se od njega, a on tiho zacvili. "Daj mi još." Progovorio je promuklo ni ne otvarajući oči.

"Ako se digneš i odeš u krevet." Odmah je otvorio oči i stao na noge. Podigao me je i otrčao u sobu. Budala moja. Čim me spustio na krevet, poljubio me. Bilo je sve više i više poljubaca. Odvojila sam se od njega. "Idem se istuširat." Napravio je neku tužnu facu i pustio me.

Pjaca's POV

Gledao sam Lelu kako spava poput anđela. Predivna je. Shvaćam zašto ju je Luka skrivao od svih nas, ipak je predivna i sigurno bi ju netko povrijedio. Po Lukinim riječima imala je gadan period prije dolaska u Bolonju. Vidio sam mu tada u očima krivnju, kao da sebe krivi za to što se dogodilo.

Gledao sam te savršene crte lica i tijelo. Bila je predivna, baš onakva kakva žena treba biti. Nije bila bolesno mršava i previše debela, imala je savršenu figuru. Bila je rođeni top model, ali bila je sramežljiva, bilo joj je draže da ona bude iza, a ne ispred objektiva.

Nikada nije pretjerivala sa šminkom, uvijek je imala umjerenu količinu. Kosa joj je uvijek bila u prirodnom stanju i činilo ju je još slađom, ako je to ikako moguće. Ona je imala svoje ja, svoj karakter i nikada se nije pretjerano trudila slušati što ljudi pričaju o njoj. Vodilo ju je jedno pravilo. "Ako su iza tebe, iza su s razlogom, ne obaziri se."

I to ju je vodilo kroz život. Ponekad se pitam što bi bilo kad bi se i ja počeo pridržavati toga. Ona je imala visoko samopouzdanje, ali to nije bila bahatost. Imala ga je u dovoljnoj mjeri kako bi znala cijeniti sebe i poštovati druge. Jednostavno kada je upoznate kakva uistinu je zavolite ju cijelu, s manama i vrlinama.

Znam da joj je jedino stalo do Lukinog, Mirninog i Eleninog mišljenja. Zato ju je i strah kako će Luka reagirati na nas. Ali, volim ju. Po prvi put u životu neku djevojku ne volim na osnovu izgleda, već zbog osobnosti, zbog onoga kakva je unutra.

Neću dopustiti nikome da nas rastavi. Osjećam da smo si suđeni, kao da nas je sudbina spojila.

Molim te, Bože, čuvaj ju kada ja ne mogu. Nadam se da ću jednom pred cijelim svijetom moći dokazati koliko volim ovo biće pored sebe. Želim da zauvijek bude moja malena.