[tjedan dana kasnije]
Lela Pjaca's POV
Prošlo je već deset godina od kada te nema. I dan danas osjećam istu onu bol i prazninu. Sada, deset godina nakon, ipak mi je lakše podnijeti činjenicu da nisi uz mene.
Danas nam je posljednji dan u Hrvatskoj i ujedno je godišnjica djedove smrti. Prije nego smo krenuli prema Splitu, Marko me doveo na groblje u Zadru. Uzela sam jednu crvenu ružu i crveni lampion. Polako sam hodala prema njegovom grobu. Kada sam stigla, stala sam i duboko sam udahnula. Položila sam ružu i zapalila lampion. Izmolila sam molitvu koju molim svaki put. Nekoliko sam sekundi stajala u tišini. Potom sam sjela na sami rub groba uz njegovu ploču. Dotaknula sam njegovo ime.
"Hej, dida. Nije me dugo bilo. Oprosti zbog toga. Izdogađalo se svašta od kada sam zadnje bila ovdje. Postao si pradjed jednom i postat ćeš opet. Udala sam se dida, imam obitelj i sretna sam. Vjerujem da već sve znaš i da ti imaš prste u svemu tome. Jako mi nedostaješ. Ne prođe ni dan, a da ne pomislim na tebe. Možda nisam uvijek tu kod tebe, ali nosim te u srcu. Odavde nikada nećeš izaći. Tu je tvoj dom. Moram ići dida, čeka me novi početak u Italiji. Znam da bi ti bio sretan zbog mene, zato ne plačem. Volim te dida, a sada adio." Zadnji put dotaknem njegovo ime i ustanem. Osjetim malene ručice oko svoje noge. Pogledam prema dole i ugledam Antona. "Mama, kada ću upoznati didu?" Srce mi se slomilo na te riječi. A onda sam se osmijehnula. "Oh, Toni, upoznat ćeš ga jednom. Svidjet će ti se." Anton se nasmije i ispruži malene ručice prema meni. Čučnem i poljubim te ručice, a zatim uzmem sina u naručje. Firenza nas čeka.
[sedam tjedana kasnije]
lelapjaca best friends😍
Marko je gledao Antona i Shadowa. Ne pitajte, nisam ja birala ime za psa. Anton je navršio godinu dana, a ja sam u drugom mjesecu trudnoće. "Sviđa mi se ovo Lela Pjaca." Rekao je Marko i podigao pogled s mobitela. Nasmijala sam se. "Hajde momci, vrijeme je za doručak. Danas Anton ide s tatom na trening, je li tako sine?" Upitam ga, a on skoči s garniture i nestane negdje u sobi. Ubrzo se vratio u kuhinju. Imao je na sebi fioretinski dres s Markovim brojem. Nasmijem se. "Hajde, jedi." Napravila sam im sendviče. Anton jako voli smoothie, pa sam mu napravila omiljeni od jagode. "Njam." Vikne sretno, kada je primjetio smoothie. "Pazi te se." Poljubim Antona u čelo, pa poljubim Marka. "Volim te." Kaže Marko, te uzme Antona u naručje. "Pa - pa, mama." Mahao mi je Anton. Mahnem i ja njemu.
Dok su Anton i Marko bili na treningu ja sam odlučila pospremiti kuću. Marko i ja nismo htjeli pretjerano veliku kuću. Nakon sat vremena mi je stigla obavijest na Instagramu.
YOU ARE READING
Shadow [završena]
FanfictionDrži se sunca i nećeš vidjeti sjene. |marko pjaca i marko rog fanfiction| #4 in markopjaca - 11.1.2019. #2 in pjaca -11.1.2019. #39 in ljubav - 13.1.2019. #47 in romance - 13.1.2019. #7 in croatian - 17.1.2019. #9 in football - 13.1.2019. #1 in mark...