Shadow [završena]

27

Polako dolazim k sebi. Ne znam gdje sam i što se dogodilo. Pokušam otvoriti oči, ali oštra bol me spriječi u toj namjeri. Nakon nekoliko trenutaka sam uspjela otvoriti oči. Sada se svega sjećam. Ono je sve bio san, a ne stvarnost. I dalje sam zatočena u ovoj odvratnoj i smrdljivoj sobi. Ne znam koliko dugo sam bila bez svijesti. Začula sam neke glasove ispred vrata. Vrata su se polako otvorila i u ovu mračnu sobu su pustila malo svjetla.

U sobi su se pojavila dva muškarca u crnim odjelima. Odveli su me u nekakvu prostoriju. Njih dvojica su nestali i pojavila se manja grupa žena. Nosile su haljine, šminku i štikle. Zbunjeno sam gledala u sve to. Sve masnice i rane su prekrili vodootpornom šminkom.

Haljina je bila prekrasna, ali nisam smjela sada o tome razmišljati. Moram saznati što se događa. "Kamo idem?" Zbunjeno sam upitala ženu koja je završavala s mojom frizurom. "Pa na naše zaruke, naravno." Niotkuda se pojavio Neymar. Pao mi je mrak na oči. "Neymar pusti me, molim te. Ne želim ovo." Suzdržavala sam suze. Neymar je istjerao žene. Ostali smo sami. "Izgledaš predivno." Ljuto sam ga gledala. "Neću se udati Neymar." Ruke sam prekrižila na prsima. "Oh hoćeš. Večeras će doći svi tvoji prijatelji i on. Ponašat ćeš se sretno. Ako te nešto pita negirat ćeš ili odbiti. Inače će on ostati bez glavnog dijela tijela koje mu donosi slavu ili čak života." Izbezumljeno sam ga gledala. Nisam mogla riskirati Markov život. "Znao sam da nećeš moći odbiti." Zlobno se nasmijao. Neymar je nestao iz sobe, a ja sam se pogledala u ogledalo. Ugledala sam komad papira. Brzo sam počela tražiti olovku koju sam na kraju i pronašla. Napisala sam Marku pismo. Presavinula sam ga nekoliko puta. Netko je pokucao na vrata. "Gospođice, gospodin Neymar vas očekuje u prizemlju." Neka mlada žena se pojavila iza vrata. Kimnula sam glavom. Popravila sam haljinu. Pismo sam zataknula o rub haljine. Polako sam hodala niz hodnik za istom ženom. Ubrzo sam stigla do stepenicama, te sam se spustila. Na mojoj desnoj strani je bio salon u kojem su bili gosti i Neymar. Duboko sam udahnula. Vrata su se otvorila i sve oči su bile uprte u mene. Odmah sam ugledala Marka i ostale. Neymar se stvorio pored mene. Nabacila sam neki fejk osmijeh. Neymar me upoznao s roditeljima i još nekim bitnim ljudima. Zatim sam se ispričala, te sam pronašla Danijela, Luku, Mirnu i Elenu. Svi su me čvrsto zagrlili. "Tako sam se brinula." Elena me davila. "Neymar mi je zaprijetio da ako ne budem surađivala da će nauditi Marku. Napisala sam Marku pismo, Elena moraš mu ga dati." Pažljivo sam ga izvadila i gurnula u Elenine ruke. Kimnula je glavom. "Razbit ću tog gada." Luka je stiskao šake. "Luka moramo smisliti neki plan, ovo nas sve može koštati. Moramo biti oprezni." Pokušavala sam se smješkati kako Neymar nebi posumnjao. "Hvala vam što me niste ostavili." Mirna i Elena su me ponovno zagrlile. "Riješit ćemo se tog nitkova i sve će biti uredu. Do tada se moraš paziti." Rekao je Danijel. "Budem. Ne smijemo biti preočiti." Nasmijala sam se iako mi nije bilo do smijeha. Shvatili su o čemu pričam, pa su se i oni nasmijali. Neymar se stvorio pored mene. "Vrijeme je za ples, draga." Bio je tako veseo i nasmijan, htjela sam mu izbiti sve zube. Zagrlim Elenu još jednom. "Odvedi Marka nekamo, neka pročita pismo prije nego li pomisli da sam stvarno zaljubljena." Prošaputala sam joj na uho. Kimnula je glavom. Došla sam do sredine podija, gdje me čekao Neymar.

Svi su gledali u nas dok smo plesali. U svoj toj masi tražila sam samo jedne oči i ugledala sam ih. Bile su ispunjene ljubomorom. Oh, Marko, kada bi samo znao da moje srce pripada samo tebi. Da želim da si ti na njegovom mjestu i da želim biti samo tvoja supruga. Kada bi samo znao da želim nositi tvoje prezime i da ga moja djeca nose. Elena se stvorila pored njega, nešto mu je govorila, a zatim su krenuli prema izlazu. Hvala ti prijateljice.

Marko Pjaca's POV

Elena me tražila da izađem iz kuće na nekoliko trenutaka. "Pročitaj ovo. Lela mi je to dala." Dala mi je nekakav papir koji je bio presavijen. Sjeo sam u auto, a ona se vratila na zabavu.

"Marko, ljubavi moja jedina, ne znam kada ćeš ovo pročitati, ali nadam se da neće biti prekasno. Želim da znaš da ne radim ovo svojom voljom. Prisilio me na ovo, Marko. Zaprijetio mi je da će uništiti tvoju karijeru ili nešto još gore, ako neću surađivati s njime. Nikada ovo nisam htjela i želim da to znaš. Ti si moja jedina ljubav, Marko. Želim nositi samo tvoj prsten, samo tvoje prezime. Želim biti samo tvoja i ničija više. Želim da moja djeca nose tvoje prezime. Ne znam kako će se sve ovo završiti, ali u jedno sam sigurna. Uvijek ću biti tvoja Lela. Samo tebi pripadam, moje srce ti u cjelosti pripada. Molim te, ne odustaj od nas. Jer ti si jedini muškarac u mojem životu Marko. S ljubavlju, tvoja Lela."

Princezo moja ništa nas neće rastaviti.   Kada se sve ovo završi, kleknut ću ispred tebe ljubavi. Obećajem ti da ćeš nositi moje prezime, bit ćeš Lela Pjaca, moja supruga i majka moje djece. Izgradit ćemo lijep dom i uživat ćemo jedno u drugome i u našoj djeci. Prijatelji će nam dolaziti u posjet i bit će nam lijepo. Samo izdrži, izvući ću te iz ovoga ljubavi moja.