Kreten i svađalica |završeno✔

13.

Nemojte mi zamjeriti što nisu nastavci redoviti jer stvarno nemam vremena. Zadnja sam godina u srednjoj školi i željela bi što bolje ocijene, bodove imati. Još uz to imam puno obaveza oko kuće, nadam se da se ne ljutite na mene. Kad uhvatim inspiraciju i nađem vremena, objavim nastavak... Unaprijed Vam hvala na razumijevanju. 🙈💕

ⓀⒶⓂⒾⓁⒶ 

"Halo?" - ovo definitivno nije Kristijanov glas

Zakašljam se i izmitiram neki duboki, piskavi glas koji bi trebao biti ženski.

"Trebam Kristijana." - kratko i jasno

"Tko to treba, mojeg Kristijana?" - mojeg?

Madison?

Zar je kod nje? Obećao mi je da će prekinuti sa njom jučer na večeri. Lagao je?

Uzdahnem i kažem možda ono što nisam trebala.

Poslije ću se kajati, ne sad.

"Gđa Misinski." - kažem prvu glupost koja mi padne na pamet

Uđem u dvorište škole i palim cigaretu, odmah stavljajući je u usta, težeći za dimom koji mi je sada prijeko potreban.

"Gđa...Šta? Sigurno ste pogriješili broj. Doviđen--" - Ne prekidaj!

"Kristijanova prijateljica." - zacerekam se na to 'prijateljica' i pozorno slušam što će reći

Znam. Grozna sam. Ali me zaboli pipi.

"Kristijan se tušira. Ako ga nešto trebaš reci meni. Ja sam mu djevojka, uskoro i žena njegovog djeteta." - mobitel mi isklizne niz ruke i padne točno na beton

Laže, laže...

Pogledam oko sebe, zadržavajući suze u očima. Hvala Bogu, sama sam ovdje. Sagnem se da uzmem mobitel sa poda i potrcim prema izlazu iz ovog dvorišta.

Nečiji auto naglo zakoci te me skoro udari. Padnem na tlo i zacvilim od trenutne boli na nozi.

"Kretenu!" - više jauknem nego viknem

Iznenadim se kada poznata muška silueta izađe iz auta.

Zar on nije sa Madison? Nije... Ali šta radi njegov mobitel kod nje?  Milion pitanja, a nijedan odgovor.

"Kamila." - tiše kaže i približi mi se te čučne pored mene, ostavljajući auto da radi i gužva da se stvara

"Pusti me. Ne diraj me!" - probam ustati ali me noga toliko zaboli da padnem

Vozači u autima su počeli trubiti jer kolona iza Kristijanovog auta je prevelika.

On me iznervirano pogleda u fazonu 'šta glumim?' i uhvati me oko struku i primi me k sebi u naručje. Ko malu mladenku. Bože, kako samo lijepo miriši. Kamila glupačo, on čeka dijete sa drugom ženom! Počnem se koprcati da me spusti na tlo ali me jače stisne uz sebe ako je to ikako moguće. Tražila sam Kristijana, a sad ga imam. Uzdahnem poraženo i zaronim glavu u njegov vrat miriseci taj božanstveni miris.

Nimalo nježno me spusti na sjedalo, torbu mi stavi iza na sjedalo te jako udari vratima. Kreten. I u njegovom sportskom, crnom mercedesu je identičan miris kao i njegov parfem. Možda koristi isti miris za auto i za sebe. Nasmijem se prateći ga pogledom. Toliko je damn. Još uvijek ima onu bradu staru par dana koja mu jebeno dobro stoji.  Nema stvari koja njemu ne stoji dobro. Sav u crnom. Nosi li on neku drugu boju osim crne boje? Mislim da ne. Nije da se žalim jer izgleda ko neki grčki Bog. Naslonim se na sic i obgrlim se rukama od hladnoće. Prije nego što uđe u svoj auto kimne ostalim vozačima iza njega i blago se nasmije te uđe u auto i odmah ga pali te stisne gas.

Nije ni čudno što mi je tako hladno. Otvoreni su prozori, vani je vjetar i oblačno je.

"Možeš li zatvoriti prozor? Hladno mi je." - mrtvo hladno me pogleda i ponovno prebaci pogled na cestu

Cijela se naježim od njegovog hladnog pogleda koji ledi krv u žilama. Ali svejedno ne odustajem da zatvorim prozor.

Napokon nađem tipku koja prikazuje prozor. Kliknem na tu tipku, barem sam mislila da sam kliknula dok me Kristijan nije grubo uhvatio za ruku i pogledao me. Jebote, moja ruka je hladna, a njegova je led ledena.

"Ne diraj." - pustio mi je ruku i ponovno pogled prebacio na cestu ignorirajući me

E pa ne može tako.

"Stani sa strane..." - zacereka se još uvijek gledajući prema praznoj cesti

Što je sad toliko smiješno?

"Ako ti se toliko jebe sa mnom. Stati ću sa strane." - oh

"Ne. Krivo si shvatio, ja--" - prekine me uz glasan smijeh

"Dobro znam šta hoćeš ali morati ću te razočarati. Imam djevojku, ako se sjećaš." - kad je spomenuo djevojku, pukla sam

"E pa zaboli me za tvoju djevojku i za tebe. Već drugi put si me skoro udario autom i--"

"Snizi ton, Kamila!" - posikao je živčano na mene

"Neću. U pravu sam." - zastanem - "I nisi mi se pohvalio." - pogleda me zbunjeno - "Iščekujete djevojčicu ili dječaka?" - ironično se nasmijem dok se on naglo uozbilji

"Ako me nisi čuo mogu ti ponoviti pita--" - upalio je radio i pojačao ga je do kraja i stisnuo gas

Sad tek shvatim da se nisam vezala pojasom, a nije se ni on. Preokrenem očima i gledam kamo idemo. Ne poznam ovo mjesto. Znam. Isprovocirala sam ga i naljutila i zato me želi ubiti i baciti u neki obližnji jarak da me vukovi pojedu i da...

"Smiri se." - opomene me

Ne snađem se već on stavi svoju slobodnu ruku na moj struk te naglo zakoci i osmjehne mi se pokazivajuci kristalno čiste bijele zube.

Jebote.

Stvarno voli brzinu. Ili me samo želi uplašiti?

Izađem iz auta i nesigurno mu se približim.

"Zašto smo ovdje?" - povučen malo rukave prema dolje ne bi li si ugrijala prste ali shvatim kamo njegov pogled vodi

Brzo namjestim majicu kako je bila i zakoračim korak unatrag. Njegov pogled me plaši.

"Bojiš me se?" - približi mi se, a meni počinju klecati koljena od njegove blizine i laganog osmijeha koji mu je krasio to blijedo lice

Što mi je?

Moram se uozbiljiti.

"Ne bojim te se." - podignem hrabro glavu prema njemu, jer sam za dobru jednu glavu niža od njega i pokažem pogledom prema autu - "Molim te, vodi me kući." - zamolim ga ali odmahne glavom i vadi cigaretu i upaljač iz džepa

"Ti nećeš zapaliti?" - podigne obrve zanemareci moje pitanje

"Hoću doma. I gdje smo mi to?" - prekrižim ruke gledajući ga kako u ustima ima cigaretu

Cigaretu stavi u ruku i puhne dim sa strane te pogleda oko nas.

"U šumi smo. Kad te ubijem, nitko te ovdje neće sigurno naći. Neće im biti ni na kraju pameti da si ovdje." - pogleda u moju zabrinutu facu i počinje se smijati

"Kretenu!" - udarim ga u prsa i nasmijem se skupa sa njime

"Prati me." - oštro mi naredi

Okrene se prema meni i ponovno mi kaže, samo glasnije. Shvatio je da neću ići te je velikim koracima došao do mene.

"Ne ideš?" - potegne zadnji dim još uvijek gledajući u mene i baci cigaretu na pod te je zgazi i samo ode u auto

Zatvorim vrata auta i pogledam u njega, ali on već gleda u mene.

"Ovo ti nije trebalo." - primjetim da je kliknuo neki gumb i auto se cijeli zaključao