ⓀⒶⓂⒾⓁⒶ
Umorno otvorim ulazna vrata i uđem unutra.
Jedino osvjetljenje dolazi od kuhinje. Majka sjedi pred stolom, pije nešto i gleda u mene s ozbiljnim izrazom lica.
Jebote pa zakasnila sam. 23:26 h je.
Šutke se naslonim na ormarić za cipele, stisnem zube jer me zapece guzica od Kristijanove ruke.
Obujem si papuče i dođem do mame.
Pokaže mi rukom da sjednem. Da mogu sad bi rekla kako sam umorna da idem spavat ali očito nisam u toj poziciji da mogu sad proturječiti jer sam zakasnila pa sjednem nasuprot mame, čekajući da mi učita bukvicu. Već znam kako će početi, Kamila, dok si pod mojim krovom, dolazis doma kad ti ja kažem...
"Kako ti je bilo u kinu s Kristijanom?" - smireno pita i nasloni se laktovima na stol promatrajući me pažljivo
"Film je stvarno bio dobar. Akcija, puške, milina." - na brzinu nešto kažem nervozno pucketajući prstima ispod stola
"Kako je tebi bilo mama, na večeri s gosp. Edvardom?" - brzo pitam ne želeći da me dalje napada pitanjima
"Odlično. Edvard je jako pažljiv i pristojan muškarac. Ovaj buket u vazi." - Pokaže rukom prema šanku gdje je veliki buket raznih boja tulipana u staklenoj vazi. Mama obožava tulipane. - "Edvard mi ga je poklonio. Nije li predivan?"
"Tko?" - mama popije gutljaj viskija pa se nasmije glasno
"Pa Edvard, dušo." - zamalo preokrenem očima
"Aha." - ustanem - "Jako sam umorna. Idem u krevet. Laku noć, mama." - zagrlim je
"Laku noć, dušo." - uzmem torbu s poda i krenem stepenicama prema svojoj sobi
Zatvorim vrata svoje sobe, torbu stavim na stol, uzmem mobitel, cigarete i upaljač s torbe te stavim na noćni ormarić.
Skocim na krevet sretna, ali ubrzo osjetim žarenje na guzici. Zastenjem i ustanem s kreveta. Otvorim malo prozor da dođe zrak unutra i odem u kupaonicu. Skinem haljinu sa sebe i ostanem samo u donjem rublju. Pogledam se u veliko ogledalo kraj perilice rublja. Oko grudnjaka su mi malene ljubičaste šljive, skoro pa krvavo crvene, sve do ruba gaćica.
Okrenem se malo i umalo padnem u nesvijest. Guzica mi je sva crvena, na nekim djelima čak su i ljubičaste fleke. Zagriznem usnu i odem u sobu. Previše bi me boljelo da se sada idem istuširati. Ujutro ću.
Jedina svjetlost u sobi je od otvorenog prozora, tj. uličnih lampi. U namjeri da otvorim ormar, da izvučem neku majicu za spavanje, zazvoni mi mobitel i ne prestaje zvoniti. Ne pogledam ni ko me zove već se brzo javim. Još mi samo fali da mama dođe vidjeti što se događa.
"Halo?"
"Okreni se." - nečiji duboki glas mi se čuje kao da je ovdje, okrenem se zbunjeno iza sebe i umalo ne vrisnem, Kristijan doslovno stoji naslonjen na vratima, jebote kakav glas ima na telefonu, neprepoznatljiv
Prekinem poziv i pogledam ga.
"Nisi me očekivala?" - odmahnem glavom zaboravljajući da je mama u drugoj sobi blizu moje, da stojim samo u donjem rublju, da nas mama vidi ne bi bilo dobro...
Zaključava vrata ne prekidajući kontakt očima.
"Lezi na krevet." - mirno kaže, ali po licu bi se dalo zaključiti da je iznerviran i malcice ljut
"Samo da obučem majicu." - uhvati me ispod guzice, zacvilim jer me i dalje peče te stavi me na krevet, a moj mobitel stavi na noćni ormarić
Promatram ga dok i dalje ležim na svom krevetu. Hoda po sobi s rukama u džepovima, gledajući u pod.
Pogleda me i počinje se svlačiti. Kožnu jaknu stavi na stolac, majicu također. Misleći da će sad leći on me uhvati za ruku da stojim kraj njega. Što radi?
"Možeš mi pomoći?" - bijesan je, stiska vilicu i svako malo me odmjerava, grizuci usne, pali me itekako, ali ne mogu se opustiti jer smo u mojoj sobi, a mama svaki čas može pokucati na vrata
Kad shvati da ništa ne poduzimam, sam počinje skidati hlače. Okrenem glavu od njega. Propuh koji dolazi od prozora čini me cijelu naježenu. Čujem da je skinuo i cipele.
"Bebo moja." - baci me nimalo nježno i odmah se stvori na meni
"Kristijaan, nemoj..." - ugrizne me za vrat, a rukom mi masira grudi
Jebote, koliko je napaljen.
"Prije sat vremena smo vodili ljubav. Doduše ti si uživao, ja baš i nisam." - priznam mu, a on tada prestane s radnjama i ruke mi drži iznad glave
"Nisi svršila?" - pusti mi ruke i nogom mi raširi noge, ruku stavi na moje gaćice i kut usana mu se pretvori u smiješak
"Još si vlažna i vrela. Spremna za rundu broj dva."
Pomakne se malo s mene i prstima prijeđe preko mog intimnog područja. Zastenjam. Napravi to još nekoliko puta, a onda zahvati gaćice i brzo ih spusti niz moje noge i baci ih na pod.
"Kristijan, ne možemo opet, mama je u drugoj sobi odmah pored moje." - tise kažem dok on ne prestaje da mi ljubi vrat i područje oko grudnjaka
Odjednom kao da se sjetio nečega, ustao je i uputio se prema prozoru. Što?
"Kristijan." - dozovem ga ali on stoji kraj prozora, naslonjen laktovima na prozorsku dasku, gledajući u daljinu, ne obraćajući pozornost na mene, a doslovno smo prije par sekunda skoro završili ispod plahti
Polako ustanem i obučen gaćice koje je svukao s mene. Dođem do njega i zagrlim ga s leđa.
"O čemu razmišljaš? Što te muči?" - tiho ga upitam no on i dalje šuti i promatra u daljinu
Okrene se prema meni i skroz blizu mi stane. Približi svoju glavu k mojoj i tijelom me pogurne tako da sam naslonila guzicu na prozorsku dasku, teže disajuci proučavajući ga.
Vilica mu je stisnuta, hladan pogled vlada njegovim licem.
"Kamila, moram ti nešto reći." - gleda svuda samo ne u mene
"Reci već jednom." - oči nam se susretnu a onda nečiji mobitel zavibrira toliko glasno da se umalo lecnem i ne skocim na Kristijana
"Mobitel, gdje bas sad...." - Kristijan tiše kaže za sebe valjda ali sam ga svejedno čula, i dalje sjedim na prozorskoj dasci dok Kristijan čuva u rukama svoj mobitel i mrsti se
"Halo?" - okrene mi leđa dok razgovora s nekim, nadam se da taj netko nije Madison
"Dolazim Madi." - Madi? kratko kaže, spusti slušalicu, pogleda u mene hladno kao da mu ne značim ništa i počinje se oblačiti dok se ja borim sa suzama da ne izađu
Prokleti Kristijan!
Prokleta Madison!
.
.
.
.
.
.
Heej,
Još samo par nastavaka, pa gotovo.🦋
Što se dešava Kristijanu?
Zanima me, što Vi mislite, hoće li biti sretan kraj priče? 😏
YOU ARE READING
Kreten i svađalica |završeno✔
Romance» Dvoje ljudi nemogući zajedno nemogući odvojeno «
