✏ Evo još jedan nastavak danas, sljedeći ide sutra. Uživajte!🦄
"Ustaj!" - umjesto budilice mama ulijeće u sobu ko bandit i dere se na sav glas
Napola otvorenim očima ju pogledam i ponovno uranjam glavu u jastuk. Još samo danas Kami, još samo danas... To su moje riječi prije odlaska u školu.
Ustanem ko crknuta kokoš i zbunjeno pogledam u mamu koja prekriženim rukama promatra u mene. Što je sad?
"Brzo se obuci! Ne mogu te dugo čekati!" - vikne
"Nije da ćeš me ti voziti u školu." - promrmljam i otvorim ormar
Nemamo auto jer moja mama nema vozačku i ne gotivi da imamo auto. Rađe bi dala novac za taksi.
"Danas ne ideš u školu." - tiše kaže a ja se ironično nasmijem
"Ma nemoj. A zašto? Baš danas želim ići u svoju omiljenu školu." - sarkazam
Naravno da ne želim ići u školu. Pff...tko još želi ići tamo?
"Idemo u goste, mojoj prijateljici, jučer sam ti rekla ako se sjećaš?" - sad?
"Pola osam je." - zakolutam očima
"Na doručak idemo, da se prije toga riješimo. Ne da se ni meni ići. Jer nismo baš bliske a i odjednom me nazvala u goste k sebi i svojoj obitelji. Čudno mi je to malo, znaš." - i meni.
"Obuci se otmjenije. Ona je sada jedna od gradskih dama." - mama se nasmije i izađe van iz sobe
Napokon nađem ono što sam tražila.👇🏻
Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.
Neda mi se nositi torbicu. Uzmem sa stolca crnu prozračnu jaknicu. Pogled mi padne na cvjetnu haljinu koju sam nosila jučer. Još se osjeti na haljini Kristijanov jak muški miris. Pomirišem haljinu i odlučim je ne oprati. Stavim je na vješalicu i u ormar. Znam, nisam normalna. Ali haljina ima prelep miris.
Nakon što obavim sve u kupaonici, obujem se u crne lakirane štikle na nisku petu i pogledam se u ogledalo.
Lice mi je umorno, pospano. Zagledam se u svoje me podočnjake. Ne skrivam ih. Neka svi vide da život nije savršen onako kako se čini.
Nanesem masku na svoje trepavice. Sad je već bolje! Nikad se nisam voljela šminkati, a nije mi iskreno ni trebalo. Osim maskare, nju obožavam!
Svežem kosu u nekakvi visoki rep i stavim si jaknicu u kojoj mi neće biti vruće, bar se nadam jer puše vjetar. U jaknicu naguram mobitel i upaljač. U kurac! Uzalud mi upaljač, kad nemam više cigareta!
Siđem niz stepenice i zateknem mamu u prekrasnoj ljubičastoj košulji i crnim hlačama. "Prekrasna si mama." - poljubi me u obraz i kaže mi da nas taksi čeka
Mama kaže adresu taksistu, dok ja tipkam po mobitelu. ' Viki nisu me oteli jednorogi, vidimo se možda u ponedjeljak. Pozdravi Ervina i Damjana. 🦄 ' - kliknem pošalji i ugasim mobitel
Nagovoriti ću mamu da ostanem doma i u ponedjeljak. Ali mi sigurno neće dopustiti tako da ću morati sama pobjeći iz škole.
"Nadam se da ti neće biti jako dosadno časkati s mojom prijateljicom Larom i njenim mužem. Možda imaju djece." - blago se nasmiješim te kažem mami da se ne brine za mene
Ubrzo stignemo i mama plati taksistu vožnju te izađemo iz auta.
Wau! Koja vila!
Mama pozvoni i ubrzo nam otvori vrata neka mlada cura, obučena u crno bijelo odijelo i povede nas u dnevni boravak, gdje nas čekaju mamina prijateljica i njen muž.
"Nikolina, poljepšala si se otkad sam te posljednji put vidjela." - žena u kasnim četrdesetima, sa svjetlo smeđom kratkom kosom priđe mami i zagrli ju
Jesam li spomenula koliko nakita ima na sebi?
"I ti si se poljepšala, Lara." - mama uzvrati zagrljaj i pogleda u mene
"Ovo je moja kćer. Kamila." - mama me predstavi te se Lara nasmije i dodjeli mi komentar, kako sam na mamu, a uopće nisam ni izgledom a ni karakterom
"James Winchester." - njezin muž nam se predstavi te nas zatim Lara pozove za prostran stol, pun razne hrane
"Dobar tek!" - James kaže te počinjemo jesti uz razgovor Lare i moje mame
"Vi nemate djecu?" - upita moja mama te popije gutljaj kave
"Imamo." - James ponosno kaže
"Dva sina. Mlađi živi s nama, ali je sad u školi a stariji je nažalost-" - James je prekine i namršti se
"Stariji sin puno radi i ima svoj stan." - kaže hladno te zagrize komad piletine
Od nekud dolazi buka te se začuje duboki muški glas. Taj glas sam negdje već čula.
"Mi o vuku, a vuk na vrata." - kaže James kroz smijeh, a ja i mama izbezumljeno gledamo tko to viče
"Tata! Mama! Doveo sam-" - poznata muška figura stane na vrata a meni padne mrak na oči
Kristijan?
Sanjam li ja ovo ili su to njegovi roditelji?
Podigne obrve prema meni i mojoj majci i nekako zabavljeno se nasmije.
Ipak ga neću tako lako zaboraviti, kao što sam mislila.
