Ponovo dišem

SEDMO POGLAVLJE

Poskočila sam iz kreveta, zaboravila sam obući ogrtač, pojurila prema vratima da njegovo kucanje ne probudi Magi, a ni Emicu, zagladila svoju nemirnu kosu koliko sam mogla, naprosto me kosa nije htjela slušati i otvorila..

Iza vrata je stajao on, sa ružom u rukama, najljepšim osmjehom i jamicama na obrazu, i dalje je bio u crnom odijelu koje mu tako jebozovno pristaje. Slina mi se stvarala u ustima samo dok sam ga gledala.

''odkuda ti ovdje?'' – pitala sam zanesena njegovom ljepotom

'' koliko se sjećam, trebao ti je moj zagrljaj da upotpuniš dan'' – rekao je tiho, svjestan da cure spavaju

''ali nisam znala da ćeš doći, mislila sam da si već u dubokom snu''

''imao sam nekih poslova za obavit, sad sam završio i krenuo doma. Oćeš li me pustiti unutra?''

Bože, ne pristojna sam!

''uđi, samo budi tiho, cure spavaju, nebi da se probude.''

Ulazio je elegantno, kao da čitav dan nije radio, korak po korak, tiho i nježno. Da je lopov, ušao bi i izašao dok bi spavale, i nebi primjetile da je bio tu, osim što nebi bilo stvari.

''mogu vidjeti Emili?''

Odakle sad to? Strah se probudio u meni, a znam da nije bilo razloga, on nebi ni mrava zgazio.

''može, dođi samnom''

Vodila sam ga u sobu u kojoj smo spavale Emica i ja. Dijelile smo krevet, nisam htjela da Magi kupuje krevetić, bilo je mjesta, a ja sam voljela osjetiti svoju bebu kraj sebe kako diše noću, voljela sam da budemo blizu.

Emica je čvrsto spavala, ruke je digla iznad glave i nogice ispružila, spavala je kao mali anđeo, bila sam zahvalna Bogu što sam ju dobila. Bila sam ponosna na nju. Moja mala pametnica.

Alex je zaobišao krevet i kleknuo pored Emice, rukom ju je lagano pomazio po kosici i poljubio u lice. Suza mu je kliznula niz lice,a on ju je još brže obrisao, mislio je da neću vidjeti, ali jesam. Gledati ovakav prizor, topilo je moje srce. Iz ovoga sam zaključila da voli djecu, vjerujem da će se truditi da ga Emili prihvati.

Mario nikad nije pokazao ovakvu pažnju i nježnost prema njoj, to me je zaboljelo. Nadam se da će i njega boljeti kada ga Emili bude odbijala od sebe, ako ikada bude imao želju da ju vidi. Ne mogu vjerovati da nije ni pitao za nju kad me je mislio napasti u sred bijela dana. Koja je to muška prokletinja. Zaslužio je sve najgore. Za njega raj ne postoji.

Bila sam ogorčena i vidno nervozna. Alex me pogledao i bilo je dovoljno da shvati. Čitao me kao otvorenu knjigu. Bilo me je i strah toga. U trenu se stvorio kraj mene i gledao me svojim nježnim toplim smeđim očima. Kako da ovakvom pogledu ne budem na izvolite.

''sve uredu, sunce?''

''da, samo sam bila ganuta prizorom od maloprije. Znaš Mario nije nikad tako promatrao vlastitu kćer dok spava, nije se obazirao ni na to kada ga je dozivala i zvala na igru. Zabolilo me. Jedan potpuni stranac kleći kraj nje, mazi ju po kosi i ljubi usnulo lice, a otac to nije radio ni jednom od kada se rodila.'' – šaptala sam dok su mi se suze nakupljale u očima

''ja nisam stranac sunce, ja ću biti uz vas, želim vam objema nadoknaditi vrijeme kada niste bile sretne.'' – pomazio me po licu, može li biti nježniji i draži od ovoga?

''dođi, idemo u boravak, da ne probudimo Emicu.. moram štošta saznati o tebi''

Kimnuo je glavom, na licu sam vidjela da nije baš oduševljen s tim.