Ponovo dišem

DEVETO POGLAVLJE

Budim se, gledam koliko je sati, sjetim se da je danas sastanak sa gradonačelnikom. K vragu, izgledam kao strašilo. Vrijeme je da si priuštim frizera. I nešto malo krpica. Ne mogu uvijek ići u hlačama i starim cipelama kojima se đon izlizao. Ne pristajem ni uz Alexa. Uzmem mobitel i tipkam poruku...

-Dobro jutro, kada je sastanak sa gradonačelnikom?

Šuljam se na prstima da ne probudim usnulu princezu, kava već miriši na stolu.

''dobro jutro Magi, kako si spavala?''

''jutro mila, dobro, sretno''

''sretno?''

''da, napokon ćeš upoznati da nisu svi muškarci isti''

''zašto to misliš??''

''pa sinoć je svratio, zar ne?''

Postidjela sam se, crvenilo mi se razlilo licem, smješkala sam se više za sebe. Kako je moguće da je čula pa bili smo jako tihi.

''da, svratio je na kratko. Oprosti Magi, nisam te htjela probuditi, došao je vidjeti Emicu, kleknuo je pored nje i pomazio je po kosi. Rastopila sam se.''

''imam dobar osjećaj u vezi njega, koliko sam ga uspjela čuti i vidjeti, nisam htjela prisluškivati ali čulo se''

''da, želi da se preselimo k njemu, sve tri. Rekla sam mu da to nije moguće, prebrzo je to sve. A ne znam ni kako će ga Emica prihvatiti, a on je baš zapeo ko sivonja.''

''mila, njemu je samo stalo da ste sigurne, vidio te onaj dan u kakvom si raspadu bila, koliko si se bojala. Vidio je i Maria kako te hvata za vrat i želi zadaviti? Možeš li mu zamjeriti što forsira da se preselite?''

''Magi, preselimo. I ti ideš s nama. Ne želim odvojiti Emicu od tebe kad te toliko voli. Trebat ćeš nam. I ne, ne mogu mu zamjeriti. Samo se bojim ponovo. Tek sada sam osjetila život i slobodu. Ne želim opet biti zatvorena.''

''nećeš, nije uvijek bajno, ali nebi ti on to radio. Možda je oštar i strog i vidim da je posesivan malo, ali nije loš. Ako je za vašu sigurnost, nebi bilo loše otići. Uvijek se možemo vratiti ovdje.''

''znači, pristala bi ići s nama?''

''a šta bih ja bez vas ovdje, puklo bi mi srce. Naravno da ću ići, ako i dođe do problema da ti krene oduzimati slobodu, barem ću stati uz tebe. Protiv mene neće moći.''

''hvala ti Magi, neizmjerno!''

''nema na čemu, mila. Nego, šta si imala na umu danas?''

''pa trebala bih do frizera, ovo je grozno, i kupiti nešto robe za sebe i Emicu, već prerasta ovo šta smo donjele. Ne znam koliko je sigurno da i vi idete, sada kada Mario zna da živimo u ovom mjestu.''

''ništa ti ne brini, idi i sredi se. Mi ćemo biti doma, neka se stvari slegnu i smire se. Čuvaj se, u redu?''

''uvijek''

Poljubila sam još uvijek usnulu princezu i izašla. Trebala mi je promjena. Mobitel mi krene zvoniti, tražim ga po torbi, Bože nikad više neću kupiti veliku torbu. Nikad. Uvijek se stvari izgube. Konačno! Tu je.

''halo?''

''dobro jutro sunašce''

''dobro jutro i tebi Alex''

''falim li ti?''

''možda''

''možda kažeš?'' – glas mu je hrapav i sexy, poziva na grijeh, leptirići lete tijelom, osjećam se ko zaljubljena curica .. što mi radi taj čovjek