Ponovo dišem

OSMO POGLAVLJE

Alex:

... Sjedim u svom uredu, gledam prijave za natječaj, nitko mi nije dovoljno dobar za maleni vrtić. Ovaj naš mali gradić ima potencijala biti lijepo uređen grad, sa svim potrebnim za obitelji i djecu. A ja želim početi od nekud. Dugo sam izbivao sa posla, nisam imao ni volje niti želje krenuti uopće od ičega. Onda je došao dan kada sam sebi rekao da život mora ići dalje. Ne mogu više biti zatvoren u kući i žaliti za prošlim vremenom.

Uzeo sam sljedeću prijavu i pogledao životopis. Antonela Rebić, 30g, završen fakultet, nema iskustva. Čekaj, nema iskustva? Kako pobogu nema iskustva nakon što je završila sa studiranjem? Zaslužila je priliku. Mlada je, naučiti će ono što ne zna, treba početi od nekuda. Vidio sam i preporuku od moje drage prijateljice Marije, direktorice doma za starije i nemoćne. Divna žena. Ako ju je ona preporučila, nemam šta razmišljati.

Nazvao sam svog brata Roberta i obavijestio da primi gospodićnu Rebić, neka joj da moj projekt za gradnju vrtića.

Kada mi je Robert javio da je gospodićna otišla i uzela projekat brojao sam dane do našeg susreta. Zanimalo me kako netko mlad kao ona nije već u radnom odnosu. Htio sam joj pružiti priliku da uspije. Ništa više od toga. Dobro, možda samo zabavu na kratko vrijeme.

Nakon par dana, čuo sam njezin glas, topio sam se. Pitao sam se koji mi je kurac, ja sam emotivno uništen. Ne mogu imati stalnu vezu sa ljepšim spolom. Kroz moje ruke prolaze samo one lake, kojima je bitan jedino sex. Takve mi najviše odgovaraju.

Na dan našeg sastanka, ugledao sam ju. Oni osjećaji koju su davno umrli u meni sada su se budili iz kome. Samom sebi sam naredio, ovo je posao i još jedna ženska u nizu koja će pasti u moj krevet. Ništa više od toga.

Na prvu vidim da je zgodna, drži se poslovno. Prilazim kao i svakoj, kao veliki šarmer.

''slobodno?''

Par trenutaka sam joj dao da me upija pogledom, analizira, a ja sam nabacio svoj neodoljiv osmjeh. I ona je bila lijepa, mlada je, oči su joj otečene, lice bez puno šminke, čak nije imala ni umjetne trepavice, a ni nokte. Na prvu nije držala do sebe. U njezinim očima je vladala oluja. Nešto sa ovom mladom djevojkom nije bilo u redu. Ona definitivno nije za moj krevet i moje igrice. Ona je prenježna, stvorena za ljubav i maženje. A ja sam daleko, daleko od toga. Za mene je to zabranjeno. I tako će ostati. Ljut sam na sebe što je njezin dodir tako djelovao na mene. Zabranio sam sam sebi više bilo šta vezano za nju. Pokušao sam razvedriti situaciju, ali skinula me sa dnevnog reda šale, imala je britak jezik. Želim joj dati priliku za rad, za iskustvo. Vidim da ima dovoljno briga.

Nakon posjete vrtiću, odlučim joj biti samo i isključivo prijatelj. Umjesto ručka, ugledam nekog nadobudnog frajera kako je drži za vrat. U meni prorade svi demoni koje sam utišao barem danas, ali očito da danas ništa od toga. Zalijećem se na njega i trgam ga od nje, lud sam! Ubit ću ga. Ako nešto ne podnosim, ne podnosim takve kukavice.

Dok sam ga onesvijestio sa par udaraca, kada sam se okrenuo, nje nije bilo. Kroz glavu mi je prošlo da je kreten unajmio nekoga da ju otme dok mu ja pravim društvo. Sada više ne želim zanemariti onu struju , želim ju zaštiti, želim da je moja, da bude sigurna, želim ju u svom zagrljaju. I pitam se koji mi je vrag danas? Prokleto sam ljut na sebe. Gazim svoje riječi i svoj stav koji sam do sad gurao, nisam bio dostupan, ali ona treba muškarca da ju čuva. I evo me, tu sam. Dođe mi da udaram glavom od zid jer ja nisam dobar za nju. Kada sam kretena smjestio u pritvor, jednim pozivom, jurio sam na adresu koju je navela u prijavi nadajući se da je tamo, molio sam se samo da ju nađem.

I konačno, našao sam ju, uzeo sam ju u zagrljaj, rukama obujmio lice, uplašeno lice, uplakano, tijelo joj se trese. A onda saznam da ima dijete, to me ubije u pojam. Vrati me na kratko u prošlost. A onda bum. Udana za tog kretena kojega sam htio ubiti danas. Bijes, demoni divljaju. Nisam mogao ostati. Bojao sam se svoje reakcije. Otišao sam. Ostavio sam ju uplakanu i uplašenu. Ja sam budala. Nisam znao ni kako bih se opravdao kada bih se vratio u njezin maleni dom. Htio sam dati priliku i sebi i njoj za nekakav mir, unatoč svojoj borbi. Nisam zaslužio imati nju ni njezino dijete u svom životu. Znam da ću u nekom trenu uništiti sve. Jer ja sam takav. Gad prve klase. Očekujem da je sve po mom. Tjeram od sebe ljude. Inat mi je najveća mana i vrlina. Ali, ja se samo želim iskupiti za svoje propale dane, tog dana kada sam ostao bez svega vrijednog u svom životu, ona se pojavila kao svijetlo u mom životu. Nada da ću uspjeti maknuti svoje demone i postati bolji čovjek. Nešto me vuklo k njoj. Vuklo me to maleno nevino biće koje ima samo nju. A ja sam htio biti uz njih i štititi od tog kretena.