The Devil

~Ravenswood~

San Francisco; 20:23

Trenutno sam pobjegla iz sirotista. U nekoj sam sumi.

Jebeno ne znam gdje se nalazim.

Stigla sam do autobuske stanice i usla u prvi autobus. Sjela sam do neke starije zene. Rekla bih da ima oko 45 godina.

"Gdje ide ovaj autobus?"  Upitala sam.

"Ravenswood" Odgovorila je pomalo hladno nije me zeljela ni pogledati. Ali kada me je pogledala. Imala je sta i da vidi.

Rogovi i moja crna krila.

Bila je.. Ne znam koju rijec da upotrijebim..

Zgrozena?

Ustala je sa svog mjesta i presla je nekoliko sjedista ispred mene.

Ali me to nije pogodilo. Navikla sam na takve reakcije. Davno sam shvatila da nikad necu biti kao sve ostale djevojke. Jer. Pa. vecina ostalih djevojaka nemaju rogove na sred glave.

Ali, sta je tu je?

(.....)

Vec se vozimo neko vrijeme. I netko iza mene mi konstantno udara sjediste. A spava mi se. Tacno cu ubiti onoga ko je iza mene.

Okrenula sam se iza sebe i vidjela djecaka. Nije imao vise od 5 godina. Krenuo je da mi dira rogove. I vuce za kosu.

Krenula sam mu lupit samarcinu. Ali to je dijete.

Djeca se ne udaraju. Jel tako?

Pa sam odlucila da ga prepadnem. Poglupa ideja. Ali vrijedi pokusati.

Okrenula sam se prema djetetu i moje oci nisu vise bile sive. Bile su potpuno crne.

Djete se okrenulo prema njegovoj mami i pocelo plakati.

Pa zar je ovako lako uplasiti djete?
Ja sam mislila da mu pokazem malo "trikova" sa vatrom.

"Ostavi moje djete na miru. Ti vjestice."
Oglasila se djetetova majka.

Taman kada sam je htjela zivu zapaliti, otvorila su se vrata autobusa.

"Dobrodosli u Ravenswood!" Vozac je rekao sa smjeskom na licu.