Zavrsila sam sa spremanjem za veceras. Bilo je dvije minute do osam. Pa sam se zadnji put pogledala u ogledalo prije nego sto odem.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Savrsena sam. Cula sam kucanje na vratima. Otvorila sam vrata. Imala sam sta i da vidim.
Kristijan... Imao je crnu kosulju. I otkopcana prva tri dugmica. Bio je, pa malo je reci savrsen. Izgledao je kao grcki bog. Kosulja ga je stezala pa su se jasno mogli vidjeti misici na rukama.
Primjetila sam da koliko god sam ja gledala u njega, da je i on u mene. Nakon nekog vremena oci cu nam se srele.
"Hocemo samo citavo vrijeme da buljimo jedno u drugo, ili?"
Samo sam se nasmijala na ovo.
"Idemo." Rekla sam i ubrzo smo se nasli ispred skole. Sjeli smo na njegov motor i on nas je vodio negdje.
Vozio nas je u neku, tako reci, nedođiju. Nije mi rekao gdje idemo. A ja se nisam trudila ni pitati. Jer mi se svidjao ovaj nas momenat.
Vozili smo se polako. Na ulicama nije bilo nikoga. S ja sam ga cvrsto drzala oko struka. Ne zato sto se bojim voznje mozorom. Nego, jednostavno mi se svidjao ovaj osjecaj.
(....)
"Stigli smo, ljubavi"
"Zar vec?"
Klimnuo je glavom.
"Nisi se pobunila na ono moje ljubavi. To je dobar znak."
"Odustala sam od toga. Koliko god ja tebi puta govorila da me ne zoves tako, ti ces opet po svom. Tako da. Odustajem." Rekla sam i on se nasmijao.
Prolazili smo kroz neku sumu. Za nekoliko minuta nasli smo se kod neke male kucice. A ispred kuce bio je stol, za kojim cemo mi sigurno sjediti.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Stvarno ne mogu da vjerujem da se cuveni Kristijan King ovoliko potrudio."
"Pa vjeruj." Rekao mi je i namignuo.
Sjeli smo za stol.
Poceli smo pricati o raznim stvarima. Kada sam sa njim nema one neugodne tisine. Jednostavno se osjecam kao da ga znam godinama.
"Hmm.. Opisi me u tri rijeci" rekla sam i nasmijala se.
"Prva agresivna"
"Nisam uopste agresivna. Samo se branim i nedam na sebe. Dalje?"
"Nadrkana"
"Nisam uopste. Samo se ne smijem lazno i ne glumim."
"Posteno. Onda surova?"
"Pa ko vas jebe kad ne volite istinu." Rekla sam i poceli smo se smijati.
"Onda.. sta se desava sa tobom i Aronom?"
"Pa samo smo prijatelji. Ali danas mi je rekao da smo sudjeni jedno drugom. Sto je cudno za reci djevojci koju znas samo 3 dana."
Nesto je zasustalo u sumi.
"Ostani tu. Sad cu ja to provjeriti. " Rekao je i otisao vidjeti sta se desava.
Ne vjerujem da je ista ozbiljno. Pa sam ustala od stola, okrenula se i gledala u nebo. Veceras stvarno ima puno zvijezda.
"Aurora, bjezi!"
Okrenula sam se i vidjela Kristijana sa zmijom oko njegovog tijela. Nikad nisam vidjela ovakvu vrstu zmije. Bila je prevelika i licila je na anakondu. Ali to nije bila anakonda. To je shapeshifter. Covjek koji mjenja oblik. I pretvorio se u zmiju.
Kada sam se vratila u stvarnost, pogledala sam Kristijana i vidjela da se bori za svoj zivot.
"Aurora, bjezi!!" Rekao je. To su bile njegove zadnje rijeci prije nego sto je zatvorio oci.
NE, NE, NE, I NE!!!
Shapeshifter se vratio u svoj prvobitni izgled i izgledao je kao svaki drugi normalni covjek.
Nasmijao mi se.
"On je bio kolateralna steta. Tebe sam stvarno trazio. "
"Gotova si, ljepotice"
Toliko bjes je strujao mojim tijelom. Zatvorila sam oci. Vrisnula sam. Kao nikad do sada. I kada sam otvorila oci. Vidjela sam da sam shapeshiftera zivog zapalila.
Vristao je od bolova. Dok sam ja samo stojala i gledala kako gori.
Nemam srca za takve kao sto je on.
Kada je potpuno izgorio, prisla sam Kristijanu. Kada sam ga vidjela kako lezi na podu, jednostavno su suze same skrenule niz obraze.
