The Devil

~Get out!~

"Pusti to. Nego zasto si ti otisla u Ravenswood? I ti i ja znamo da ovo sve sa Vanessom i Davidom nije jedini razlog tvog odlaska. Jel tako?"

"Pa, i nije bas jedini razlog..."

"Jos uvjek trazis svoje roditelje?" Rekla je sa izvijenim obrvama.

"Da Erin, nemogu tako lako povjerovati da su umrli. A niko ne zna kako i gdje."

"I ti vjerujes da su jos uvjek zivi?"

"Da."

"Pa onda, kako ti mogu pomoci?"

"Iskreno malo sam i zaboravila na to sve. Jer sam se doselila u Ravenswood. I nemam bas slobodnog vremena."

"Imam ja jednu ideju." Rekla je i ustala sa stolice.

"Ici cemo kod moje prabake Elizabeth. Ona ima te neke vizije. I moci cemo saznati da li su zivi ili ne. Ali morat cemo pjesacit jedno pola sata."

"Ajde. Samo da ne traje dugo. Moram se vratiti u Ravenswood do 8."

"Uuuu. Pa jel to moja Rora ima neke planove veceras?" Rekla je sa velikim osmijehom i zeljno je cekala odgovor. Ja stvarno ne znam kako se druzim sa njom.

"Da. Idem na neku veceru sa jednim deckom. Nista posebno. On je bad boy."

"Pa ti si bad girl. Savrsen match." Rekla je i namignula mi.

Boze pomozi.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~U međuvremenu u Ravenswoodu~

"U skolu smo primili kćerku Michaela Johnsona. Kćer najveceg zla ovog svijeta. Kćerku demona. I sad moramo smisliti kako da je unistimo. Jer je ona sve sto je ostalo od njega." Rekla je Elenour Smith. Majka Arona i Blair Smith. Zena srednjih godina i plave kose.

"Draga moja, Elenour. Jesi li bas sigurna da je on mrtav? Jer ja nisam." Rekao je neki covjek u crnom odijelu.

"Sigurna sam. Zasto bi ostavio svoju kćerku samu?" Rekla je Elenour.

"Samo ti jedno mogu reci. Nista nije sigurno." Rekao je covjek u crnom odijelu.

"Dosta! Veceras cemo poslati covjeka da je prati i da sredi situaciju. Vjerovatno nece docekati jutro." Rekao je covjek sa maskom na licu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

San Francisco;
(....)

Hodam vec pola sata i nigdje ni traga, ni glasa o toj kucici sa bijelom ogradom u sred sume.

"Erin. Jesi sigurna da je ovo pravi put do kuce tvoje prabake?" Rekla sam jedva. Jer iskreno sam malo umorna od ovog hodanja.

"Da. Tu je negdje. Ajde poleti gore i vidi da li ima neka kuca."

Klimnula sam glavom u potvrdnom smislu i poletjela gore. Odma sam vidjela jednu kucu sa bijelom ogradom. Bas onakvu kakvu mi je Erin opisala. Spustila sam se na tlo.

"Samo trebamo ici pravo."

"Eto vidis da smo brzo stigle." Rekla je Erin koja je kucala na vrata od kuce.

Nakon nekog vremena nam je vrata otvorila jedna starica. Jedva je hodala. I mislim da je starost ubija.

"Erin, duso. Sta ces ti ovdje?" Rekla je starica.

"Pa bako. Moja prijateljica ima neka pitanja za tebe. I mislila sam da joj mozes pomoci."

"Naravno. Izvolite sjesti."

Ja i Erin smo sjele na kauc. Ubrzo se baka pojavila sa tri soljice caja.

"Pa, djevojke moje. O cemu ste htjele pricati."

"Htjela bi da znam sve o mojim roditeljima ako je to moguce?"

"Kako se ti zoves ono?"

"Aurora."

"Da li znas ista o svojim roditeljima?"

"Pa i ne bas. Ni ime im ne znam. U sirotistu su mi rekli da su preminuli kada sam imala 6 godina. Ali niko ne zna kako su umrli. Kad su umrli? Kako se uopste zovu?"

"Pa duso. Ako si imala 6 godina, valjda treba da znas kako se zovu."

"Znam. Ali se jednostavno nicega ne sjecam. Ne sjecam se ni kako izgledaju."

"Sad cemo to rijesiti."

Upalila je nekoliko svijeca i donijela neki noz. Ono ok...

"Daj mi svoju ruku."

Dala sam joj ruku i Elizabeth me je malo porezala, na dlanu. Malo je boljelo. Ali nista posebno.

Zatvorila je oci, uhvatilla me je za ruku koja je krvarila i izgovarala neke rijeci na latinskom. Malo sam je i razumjela.

Otvorila je sirom oci i bacila moju ruku od sebe. Problijedila je, kao da je duha vidjela.

"Kako si rekla da se prezivas?"

"Nisam rekla. Prezivam se Johnson."

"Van iz moje kuce. Van!" Zena je rekla derajuci se.

"Sta se desava?"

Pocela se jos vise derati. I samo sam izletila iz kuce.

Ispred kuce je izasla Erin.

"Izvini ljubavi, ali baka mi je dobila slom zivaca. Ne znam sta joj je. Nikad nije bila ovakva. Sigurno je vidjela nesto u svojoj viziji."
Rekla je Erin, pomalo posramljena zbog svega sto se desilo.

"Ma uredu je. Samo je pitaj sta je vidjela." Rekla sam i ona je samo klimnula glavom u potvrdnom smislu.

Pocela sam letjeti iznad grada, jer mi se stvarno ne da hodati. Dok sam letjela na putu prema Ravenswoodu, razmisljala sam o svemu sto se desilo.

U glavi mi se vrtjelo hiljadu pitanja.

Sta je za boga miloga mogla vidjeti, pa ju je na smrt preplasilo?

Ko su moji roditelji?

Da li su zivi?

Ako jesu, zasto nisu dosli po mene?

U svom tom razmisljanju sam dosla do skole u Ravenswoodu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Hvala vam sto citate. Stvarno mi puno znaci.❤️🙈🖇
Hvala svima koji ostavljaju vote.❣️
Ako imate neku ideju sta bi se sljedece moglo desiti, pisite mi. Dobro bi mi doslo nekoliko ideja.😉❤️