A/N : " Slijepa za ljubav " je objavljena. Uživajte uz novu knjigu. 😉
Zavjese s mojih prozora su se naglo ratmaknule zbog čega sam snažno otvorila oči od straha za svoj život.
Čitav svoj život bježim, budim se na najmanji šum, čak i sada kad sam u kući policajca osjećam se prestrašeno.
"Dobro jutro Anita, zamolit ću te da ustaneš", Srđan je progovorio promuklim jutarnjim glasom. "Izvini ako sam te prestrašio", zabrinuto me pogledao na tren, a potom je ponovo navukao svoju masku.
Progutala sam pljuvačku i podignula se od kreveta. "Oprosti što ovako dugo spavam, ali ležem kasno plašim se i zaspim tek kada svane. Osjećam se mirnije kada je svjetlost tu", s neugodnošću sam izgovorila.
"U redu je."
Ustala sam nesvjesna da na sebi imam samo donji veš i top. "Oprosti, oprosti molim te zaboravila sam", crveneći se sam izgovorila.
"U redu je šećerko opusti se", pomazio me po kosi i izašao vani.
Dovraga Anita da li si normalna? Mislit će da to radiš namjerno, a onda će te deportovati na ulicu tamo gdje i zaslužuješ da budeš.
Srđan nas je samo par dana nakon života u stanu prebacio u kuću koja je bila toliko zaštićena da niti mrav ne bi mogao proći, bilo je lijepo ovdje priroda me okruživala, a ja sam voljela prirodu.
"Kako si?"- Zlata.
"Dobro sam kako ste ti i dečko?"
"U redu smo, dođi nam s njim"- napisala je opet.
Otvorila sam i zatvorila poruku. Sišla sam u dnevni boravak i spremila nam doručak.
Ušao je u kuhinju i trenutak nepažnje opekla sam prst. "Auć", odvrnula sam česmu i stavila prst pod mlaz.
"Oprosti nisam te planirao preplašiti", prišao mi je naglo, ali sam se ja naglo i odmaknula. "Oprosti", dignuo je ruke u zrak.
"U redu je", tješila sam sebe da je to samo Srđan.
Uzeo je moj prst i zasisao ga, a potom počeo da duva u njega. "Nadam se da ti je ohladilo barem malo."
"Uh Srđane meni je ovdje baš vruće", nisam imala pojma što mi se događa, sam čin njegovih usana i mog prsta je u meni probudio nešto što nisam znala kako se naziva. Moja neiskusnost me dogodila u neugodne situacije.
Trgnuo se i izašao vani bez riječi. Spremila sam doručak do kraja i izašla za stol, ali njega nije bilo tu. Dovraga sigurno sam nešto pogrešno uradila.
Ali šta sam učinila?
"Možemo li danas otići kod Zlate i Adrijana?"- poslala sam poruku Srđanu.
"Ne."
Bila sam tužna.
Jela sam, a potom se prihvatila usisivača i džogera u ruke. Očistila sam svu kuću da se blistala, a onda sam sjela za televizor i tako sam zaspala.
Vrisnula sam kada me neko odignuo od kauča i počela sam da se koprcam. Naglo sam povukla Srđana na sebe koji me samo htio premjestiti u moj krevet.
Ležao je na meni svom svojom visinom i osjetila sam nešto, dovraga to je ono što mislim. Ne znam da li da plačem ili da se smijem.
Odignuo se od mene i bez riječi otišao u sobu, a potom je otvorio vrata.
"Spavaj", izustio je kratko i ušao unutra.
Kakvi tebe demoni proganjaju gospodine Srđane?
A/N
Kao što rekoh objavila sam "Slijepa za ljubav", bacite pogled i pokoji utisak.
Sa Srđanom i Anitom idemo polako, ali sigurno.
🌸👧
