"Srđane hoćeš ostati da jedeš ovdje?", potrčala sam tog jutra za Srđanom.
"Ne mogu moram ići na posao", hladno je odgovorio i okrenuo se od mene.
Prišla sam mu i uhvatila ga za ruku. "Mogu li ti onda spakovati da nešto pametno pojedeš. Slušaj Srđane možda, mislim želim da kažem znam da ja tebe smetam ovdje nikad i ne jedeš niti išta jer ovo je tvoja kuća, ali Srđane uskoro ću otići i neće me biti i bit ćeš miran. Oprosti što ne jedeš zbog mene ovdje."
Uhvatio mi je glavu koju sam spustila i dignuo je ka gore. "To nije zbog tebe malena."
"Znam da jest Srki nećemo da se lažemo ljepoto", okrenula sam se i otišla u kuhinju.
"Hoćeš prestati to više da radiš?", dotrčao je za mnom i bijesno me okrenuo ka sebi.
"Ma šta ti više radim hoćeš me pustiti na miru? Ne odgovara ti kad sam tu ne odgovara ti kad nisam ti sam ne znaš šta ćeš od sebe Isuse pusti me na miru i onako želim da umrem pobogu", prevrnula sam očima. "A ako ne umrem danas svakako će me oni ubiti."
"Ko oni Anita? Ko oni!", dreknuo se na mene i uhvatio me jako za obraze tako da su mi usta formirala slovo O.
"Oni kojim dugujem", promrmljala sam.
"Prestani više! Niko te neće ubiti dok sam ja tu niko te neće dirnuti. Da li ti je to jasno?", naglo me trgnuo prema sebi unoseći mi se u facu.
Klimnula sam glavom i bacila pogled ka njegovim usnama. "A diraš vraga Anita diraš ga."
"A ti bježiš pizdo", otrgnula sam se od njega.
"Pizda kažeš", trgnuo me prema sebi i usnama zapečatio moje. Držao je moj vrat u naletu strasti i po prvi put se nisam plašila kao da me neko davi ili da će mi nauditi.
"Šefe o moj Bože oprostite doći ću poslije", Nikola je stajao na vratima.
Srki se odmaknuo od mene. "Kad si me već prekinuo kaži, ma bezveze ćeš doći poslije ne bi ona nastavila nakon ovog", po prvi put se nakezio.
Nikola se počeo smijati. "Anita je najbolja osoba ovdje ona nas hrani čovječe koji kolači, blago ti se što živiš s njom, nego šefe uhvatili smo nekoga ko je pokušao prijeći preko ograde, više njih, ali ostali su pobjegli."
"Ne", dreknula sam se. "Ne dajte me molim vas ne mogu onaj pakao ponovo", bacila sam se na pod.
"Hej, tu nas je ovoliko neće ti niko ništa", Srđan je čučnuo pored mene.
"Šefe danas idete na posao ili?"
"Javi da ne dolazim", uzeo me za ruku i odveo u sobu.
Sjela sam na krevet tužno. "Molim te nemoj da me se dočepaju oštetit će me za sve muškarce Srđane. Vjerujem ti."
"Hvala što mi vjeruješ, neće te se dočepati i svakako si uzeta za sve muškarce."
Ustao je i izašao iz sobe. Dešavaju mi se uvijek užasne stvari dovraga, takav sam baksuz, ali njegov poljubac me nije preplašio čak niti držanje za vrat, po prvi put nisam imala osjećaj da će me ugušiti, vjerovala sam mu.
a/n
Želim da čestitam Bajram ovim putem svima koji slave :)
Uživajte uz nastavak i bacite pogled na "SLIJEPA ZA LJUBAV"
