Tama me vodila sebi, a u javi me čekao neko. Tama me dozivala, a mozak je odbijao poslušnost, borba vuka i ovce je postala jasna. Lovac je ispred mene, a ja sam lovina, preplašena lovina koja je znala da će joj sudbina kad tad doći na naplatu.
"Gdje se nalazim, pustite me!", zavrištala sam na dečka ispred sebe.
"Začepi , ne volim drekavce", mirno je rekao.
"Pusti me molim te", zakmezila sam pred njim. Dovraga, slike su počele da mi naviru na oči proklet bio Mario i moja bezvezna rasprava sa Srđanom.
Uhvatio me čvrsto za ruku i gurnuo na pod. "Začepi jebeno", lupio mi je šamar i odmaknuo se od mene.
Jecaji iz mog grla su se otimali unatoč tome što sam ih susprezala. Mogu zamisliti koji sam problem napravila Srđanu, bijesan je jer me pustio vani i udovoljio mi, nasuprot tome zamišljam bijesnog Adrijana i Darka koji su unajmili sve Darkove prijatelje da me pronađu, Adrijan je bijesan dok ga Zlata smiruje kako ne bi ubio Srđana.
Možda je ovako najbolje, vječno sam se skrivala i bila jadnica, sada ću moći otići gdje god želim raj će biti beskrajna duž koja nema točke, a moja sreća beskrajna. Mrzila sam biti nekome na teretu, a ovdje jesam jednom muškarcu koji zbog mene ima samo probleme.
"Ćao djevojčice", Mario je ušao unutra i pogledao me iskosa.
Nisam znala šta se ovdje ima vidjeti, djevojka u haljini dužij na cvjetove koja je sad iscijepana na par mjesta, crveni obraz i puknuta usna od šamara, raščupana kosa savijena koljena i suzama obliveno lice.
"Nećeš da pričaš sa mnom, opasnu sam lovu dobio što sam te doveo ovdje. Bila si dobra i uh zgodna, ali novac je novac i dugovi su dugovi malena", čučnuo je pored mene.
Odmahnula sam glavom da skinem njegov dodir sa sebe, pipao je moj obraz i smarao me dovraga osjećala sam se prljavo, nesvijestilo mi se i postajala sam nesvjesna sebe i svojih problema koje sam ostavila Srđanu. Jedini muški dodir čiji sam podnosila je bio Srkijev, a njega sad nije bilo ovdje.
"Šef ga je obavijestio, vremenom će on doći i svi ćemo letjeti u zrak samo osam minuta kasnije nakon što Srđan kroči na tlo", dečko koji mi je bio nepoznat je došao ovamo i obavijestio Maria i dečka koji me lupio.
Kroz život sam najviše mrzila muškarce koji su bili spremni iživljavati se nad ženama, mrzila sam silovanja koja bivaju opraštana. Mrzila sam tuđe dodire zbog ovih gadova, zbog svojih roditelja koji su mi nametnuli etiketu duga, kada sam počela voljeti nečiji dodir taj neko je otrgnut od mene, postala sam lovina kriveći samu sebe jer sam izašla vani, ali nije moguće da će naša sudbina biti završena na ovaj način.
"A sada da te malo sredimo kako bismo tvom zaštitniku poslali male šibice da se vatra više upali", dečko koji me već jednom lupio šamarom je prišao meni.
Odignuo me na stolicu, lupio šamarom tako da me oborio s nje, Mario me dočekao čučeći gdje mi je zadao šaku u rebra. Željela sam da vrištim i možda sam i vrištala, ali sam postala gluha na sve, znam da mi je srce snažno plakalo i da mi se duša kočala.
Jedino što mi je bilo u mislima je bio on. Njegovo ime Srđan. Potom sam ušla u tamu nadam se zauvijek.
A/N
Nastavak je ovdje :) malo duže će da traje ova operacija spasa.
voliiiiiim vas <3
