S R Đ A N
"Sačekaj da ti nešto objasnim nisam tako mislio", dreknuo sam se iza Anitinih leđa.
Otišla je vani pod dozom bijesa na mene, nisam mislio ništa loše time što sam rekao da ona nije žena ove kuće, čak niti žena moje kuće neće sređivati ako je već Lana tu. Ova mala nevina djevojčica je budila u meni sve što nikad nisam dozvoljavao, zabranio sam osjećanja za sebe, zabranio sam da iko u meni probudi više osjećaj suosjećanja i milosti, a ona je sve to probudila i ne znajući iz kakvog ponora me izvlači.
"Dovraga", lupio sam čašu u zid i sjeo na fotelju.
Prvo pitanje je kako da se pomirim sa svojim osjećanjima koje je probudila, a da je potom ne odbijam želeći da vidim da li su to prava osjećanja. Drugo pitanje je kako zadržati jedno živo biće koje ima pravo na slobodu govora i hoda u kući bez ičije pažnje. Žalio sam je svaki put kada sam vidio tužnjikav pogled kad prođem pored njezine hrane i spremne kuće bez pohvale. Znao sam da time što sređuje i ponaša se kao kućna pomoćnica spriječava želju da izađe iz kuće jer je svjesna koliko je to teško po nju.
Mrzio sam i njezine roditelje koji su je uvalili u ovo sranje, jednu mladu djevojku koja treba proći dosta toga. Pronaći sebi nekog dostojnog sebi, zvanično zatvoren prostor je od nje učinio da se zaljubi u mene, a ja nju ne zaslužujem stoga smatram čim se završi ova farsa ona treba krenuti svojim putem i proći dosta izlazaka i momaka kako bi skapirala ko je pravi za nju.
"Šefe", Nikola je ušao zadihan.
"Izlazi."
"Šefe, Anite nema", skočio sam naglo iz stolice bijesno hodajući.
"Kako misliš da je nema?"
"Otišla je u zadnje dvorište, Mario je otišao za njom, a potom joj se gubi svaki trag. Otišao sam do kamere od susjedne kuće i vidio sam Maria koji je uspavljuje, a potom gura u gepek crnog auta preko grma."
"Znao sam da ti jebeni grmovi isto moraju ići u zidove", lupio sam šakom u ogledalo.
Adrijan će me ubiti, a ja ću ubiti Maria i sve te ljude koji se usude da je pipnu.
"Spasit ćemo je druže", Nikola se nasmijao.
Znao sam koje demone ima Nikola, ali isto tako nisam mogao vjerovati koliko im je svima Anita postala draga kao sestra.
Sjeo sam na krevet i obrisao krvavu ruku.
"Zete", Zlata je dreknula sa stepenica.
Još mi je samo ovo trebalo.
Adrijan je ušao unutra. "Anita je oteta."
"Jebem ti sve jesam je tebi dao da je čuvaš? I od mene su je isto mogli oteti kao i od tebe koja je razlika u tome?", Adrijan me zalupio šakom snažno nakon čega je Zlata uhvatila i odmakela ga od mene.
"Morao joj je dopustiti da izađe makar do vrta, naš novi radnik je prebacio preko grmlja u gepek i tu se gubi svaki trag", Nikola se smrknuo i odmakeo ga od mene.
Adrijan je zarežao. "Naći ćeš moju sestru kako si je i izgubio, a potom da si nestao iz njenog života zaljubiš je u sebe svađaš se s njom zbog vaše svađe je i izašla u vrt nemoj meni da jedeš govna."
"Nisam ni mislio ostati", bijesno sam rekao i ustao zovući Darka objašnjavajući mu sve.
Darko je to jako blaže primio nije krivio mene bio je svjestan da će se to desiti kad tad.
"Dovodim ljude tamo poduzimamo mjere i do večeras vraćamo Anitu.".
Prekinuo mi je vezu i samo nakon petnaest minuta došao ovamo s Kristinom.
"Sačekaj došla mi je poruka", rekao sam mu.
"Odmah ćemo povezati tvoj telefon", rekao je i brzo šapnuo nešto informatičkom geniju.
"Osmislit ću taktiku ne brinite uključit ću i vas", rekao sam Adrijanu i Darku.
"A ti se smiri dosta te više, dečko se trudio svim silama mora joj dati vremena jebo te nije on kriv koji ti je kurac?", Darko je udario po ramenu Adrijana.
Otvorio sam MMS poruku i dah mi se zaustavio. Anita koju tuku dok visi obješena za dvije ruke, a potom Anita koja se onesvještava s mojim imenom na usnama.
' Želimo novce do večeras na ovoj adresi, ovdje ti je i draga. Dovedi nekog i mrtva je ' - glasila je poruka.
"Jebe mi se za vas idem uzeti te novce."
"Hej taktikom ćemo sve ostvariti policajci smo u redu?", Darko je rekao. "Uostalom ovdje se nalaze i ljudi koji su s one strane kapiraš?", Darko je pokazao na deset muškaraca ispred nas.
Nadam se da ćemo spasiti Anitu.
