Srđanov miris me činio još više sanjivom, sinoć smo poslije poljupca oboje zaspali nesvjesni gdje se nalazimo. Njegov miris me činio pospanom i trenutno mi se želja da ostanemo ovdje duže u krevetu činila itekako privlačna.
Nisam željela da ode jer sam mislila da sanjam dovraga tako je savršen u svakom smislu te riječi.
Ustala sam i otišla u toalet, kupajući se sam razmišljala o njemu. Njegovi demoni prošlosti su tu uz njega, a ja ne znam kako da mu pomognem kada ne želi da razgovara, međutim jednom ću ga prisliti definitivno.
Nikada nisam voljela da se ljudi oko mene osjećaju loše, bila sam tužna zbog te činjenice i željela sam da vlada ljubav i sloga, ali sam i sama znala da to nije moguće.
"Dobro jutro momci", odnijela sam kolače dečkima i primjetila sam jednog novog. "Ćao i tebi, ja sam Anita."
"Mario drago mi je", odmjerio me u mojoj cvjetnoj haljini.
"Ljubavi hoćemo li zajedno da doručkujemo?", miris me obmanuo dignula sam glavu ka Srđanu koji me posesivno držao oko struka.
"Srđane malo me boli", lupila sam ga po njegovim pobijeljelim prstima.
"Kasnije dođi u moju kancelariju ili neka ti ipak dečki objasne", zadignuo ne Nikoli obrvu i očima bacio na lijevu stranu. Uhvatio me kao mladu i naglo odignuo od poda zbog čega sam zamalo vrisnula.
"Srki gledaju nas."
"Neka nas gledaju, sad kad te unesem preko praga nema nazad svjesna si?", zabavljeno me gledao.
"Lud si", nasmijala sam se i opustila u njegovim rukama.
"Moramo javiti Adrijanu da ti ne damo više preko praga unazad", poljubio mi je usne kratko. "Šta ćemo da jedemo danas?", zabavljeno me unio u kuhinju i smjestio na stolicu.
"Ozbiljno ćeš jesti sa mnom?", uzbuđeno sam ga gledala.
"Da ne bi došla na ideju da one hraniš da bi te ljubili ja sam tu", namignuo je. "Pa šta ću nam spremiti?"
"Ja sam već spremila ne znam da li ti se dopada", stidljivo sam spustila glavu.
Čučnuo je kod mene. "Znaš da ne moraš tako rano ustajati? Većinom i ne jedem ovdje."
"Znam, ali sam se svaki put nadala da hoćeš, a i sredim kuću jer Lanu pustim kući pošaljem je s vrata uvijek stara je to žena."
Prevrnuo je očima. "I plaćena dobro."
"Začepi", priprijetila sam prstom.
Ustala sam i uzela tiganj s pečenim filetima unutra, salatom koju je Srđan ponio do stola.
"Nemoj se ljutiti samo ne volim kada ti nešto radiš, a možeš da uživaš nisi žena moja niti kućna pomoćnica samo te štitim ovdje imaš policijski nadzor i to je to."
"I to je to?"
U velikoj pojavi našu buduću prepirku prekinula je Marina.
"Nikola!"
Nikola je ušao unutra trčeći. "Nosi je vani."
Na zapovijed Srđana je iznio vani Marinu uz vrisku.
"Nisam mislio tako reći na taj način."
"Ali je tako zar ne?", nasmiješila sam se. "Ja sam niko u svakom trenutku u pravu si, nemam adresu boravka šetam od čovjeka do čovjeka jer sam siroče, ne približavaj mi se!", dreknula sam kad je zakoracnuo ka meni.
"Sačekaj nisam to htio da kažem..."
Pružila sam ruku ispred sebe. "Ušuti, idem vani i nemoj slučajno da me zaustavljaš", smrknuto sam ga pogledala.
Istrčala sam vani i zaplakala trčeći ka klupama koje su bile u blizini niskog grma i ograde.
Novi radnik, Mario je došao do mene. "Ljepotice šta se desilo?"
"Ništa posebno makni se od mene."
"Žalim, dug je dug."
Maramicu mi je zalijepio na usta i prebacio me preko ograde u veliki džip.
"Gazda će biti zadovoljan", posljednje što sam vidjela je njega kako se smije.
Srđane spasi me.
A/N
Znam Isuse, znam sve. Zlobna sam jer nije bilo nastavka, ali bolje ikada nego nikada.
Pogledajte nove knjige na mom profilu 😘💕
