6.

1.9K 71 16
                                        

Dani bez pažnje gospodina Srđana su se nizali. Prolazio je dan za danom, a on ni da se obazre za mnom.

Mrzila sam takvo stanje Srđana, istina  rekla sam da ja nisam djevojka za njega, ali samo jer ja smatram da je tako. Morala bih ustati prije na tri sata da izgledam kao Marina.

Ovog jutra sam otvorila svoje oči i pogledala na sat. Dovraga, 15:00 je otkucavalo, legla sam kao i obično i umjesto da ustanem u osam kada i Srđan ide na posao prespavala sam.

Podigla sam pogled ka fotelji, istina Srđanova pojava u toj fotelji me šokirala, ali više me šokiralo što sam ispustila krik boli.

"Šta se dešava Anita?", došao je i sjeo pored mene.

"Ah moja glava", držala sam se za glavu.

"Šta ti je točno?"

"Čim podignem pogled ka gore zaboli me glava užasni bolovi dovraga."

Pipnuo mi je čelo. "Zabrinuo sam se kad su se požalili da su danas bez hrane. Pomislio sam da si pobjegla, ali ipak spavaš. I trebalo ti je odmora i onako nisi obavezna ništa da radiš. Imaš temperaturu mila i vjerojatno problem sa sinusima."

Ustao je i otišao do vrata. Divno čak ga ne zanima ni kako sam.

"Nikola donesi čaj od mente", dreknuo se.

"Kako znaš?"

"Kako znam šta?", protrljao je bradu i naškiljio oči.

Otresla sam glavom da prestanem buljiti u njega. "Moj omiljeni čaj."

"Znam fino. Pozvati ću Adrijana i Zlatu."

Izašao je vani razgovarao par minuta i onda ušao.

Čim je Zlata kročila u ovu prostoriju tišine skočila sam i objesila se oko ženinog vrata. "Bože poželila sam te", obrisala sam suze.

"Da nije trudna?", Adrijan me gledao.

"Zrakom?"

"Tvojim pimpekom", odvratio je Srđanu.

Srđan je progutao knedlu. "Djevojka je zatočena ovdje dovraga vidiš osjećanja veseli se kad vas vidi kamoli šta drugo jesi bolestan?"

"Tako i treba drži se dalje od nje Srđane", Zlata ga je strijeljala očima.

Zbunjeno sam gledala u nju. Dovraga da li je moguće da me Zlata prokužila. Po prvi put mi se dopada neko ovako istinski za kim ja ludim.

"E mi smo samo svratili moramo do Kristine malena je nešto bolesna, a Darko radi do kasno", Adrijan je tužno gledao u nas.

Klimnula sam glavom tužno. "Dođite nam molim vas češće."

Srđan je zadignute obrve gledao u mene. "Ovaj je dobar prema tebi?"

"Dobar je", nasmiješila sam se gledajući u njega.

Zlata mi je namignula. "Vidimo se onda dođite i vi nama."

Srđan je klimnuo glavom, klimnuo je glavom iako sam znala da nećemo ići nigdje plaši se za mene želi me spasiti svega i što prije me se riješiti. Neki dan sam ga čula kako vrišti na policajce da ih dovraga više uhvate.

Izašli su vani, a time je i Srđan izašao. Nikog ne zanima kako se ja dovraga osjećam. Pogledala sam kroz prozor, ali me svjetlost ubila u oči pa sam spustila pogled.

Vrata su se otvorila i Srđan je ušao unutra. Držao je tacnu u ruci, a njoj hranu.

Sjeo je pored mene i na viljušku nabio komad jagode od voćne salate. Pružio mi je i ja sam je pojela. Potom komad banane i to sam pojela. "Ne mogu više", žmirkala sam. "Šta si ti jeo jutros? Jesi uopće išta jeo?"

Odmahnuo je glavom. "Idemo onda nahraniti tebe", uzela sam komadić lepine i zagrabila komadić jaja.

Zinuo je, ali me ugrizao za prste. "Auć Srđane."

Nakezio mi se i podigao ruku da mi dodirne obraz, ali je naglo spustio i navukao fasadu na lice. "Pojedi to ako hoćeš, ako nećeš baci u smeće."

"Znaš, možeš me nekad i dodirnuti ako mi to prija i ne tjeram te. Zašto bježiš od toga? Možda ne želiš ovakvu osobu, želiš da me se riješiš, ali onda nemoj da pokazuješ znakove pa bježiš od toga."

"Sama si rekla pogrešni smo i odmaknuo sam se od tebe."


"Dodirni me Srđane ne plašim se tebe."


"Ne mogu Anita oprosti ne mogu ovo će sve otići u krivom smjeru tvoja braća će me odrobijati, nije da se plašim njih, ali tvoje rane su prevelike", tužno je gledao u mene.


"Onda će me dodirnuti neko drugi i to tačno u središte ne moraš uopće izađi vani", hladnokrvno sam izgovorila, ali sam u sebi umirala od smijeha njegovoj faci.

Prišao mi je i stisnuo me tako da su mi obrazi formirali slovo "o". Maknuo je hranu s mene i ruke mi uhvatio držajući ih nazad kao da sam kriminalac. "Ko drugi Anita hm ko?"


"Naprimjer Nikola ako mu se pođem nabacivati, ali ajde Nikola ti je odan, ali ostali te toliko i ne znaju, a vole moju hranu voljet će i moju", nije mi dozvolio dalje pričati nego me opkoračio i poljubio tako da me vilica zabolila.

Dovraga ovaj čovjek zna da se ljubi.





A/N

Ups. Nije me bilo opet i am so sorry znam da vam je dopizdilo ovo, ali moje faze i prijenosi su zaista za preispitivanje i promatranje dovraga.

Volim vas divni ste što mi dajete ovoliku podršku.

Dodirni me 🔚Donde viven las historias. Descúbrelo ahora