Primila me rukom oko usta i rekla "tko je to meni sritan". Onda sam se nasmiješio i pogledao ju pa poljubio u čelo nakon čega je u potpunosti spustila ruku.
Ja- "Ja san tebe zavoljeo još vise."
Nasmiješila se i ona. Nakon toga je sjela i pogledala me. Primio sam ju za ruku i sjeo iza nje da je između mojih nogu u mom zagrljaju dok su nam ruke isprepletene kao i prsti. Glavu sam stavio na njezino rame i gledali smo prema pučini.
Ja- "Ima neka pjesma prigodna za ovo?"
Martina- "Možda ima." Rekla je smiješeći se.
Nakon toga je počela pjevati ja sam ju slušao jer neznam riječi a i ljepše mi je samo ju slušati tako lijepu.
Martina- "♫︎Noćas, budi san što oku treba a ja grom iz vedra neba, ja ću te probuditi... Noćas kiša će ko vino biti iz iste čaše ćemo piti, noćas ćemo skupa umrijeti...♫︎"
Ja- "Kako se zove pjesma?"
Martina- "Grupa Dalmatino, Noćas."
Ja- "Tužna je."
Martina- "Ka i sutrašnji dan."
Ja- "Pivaj nesto sretnije. Za mene."
Martina- "♫︎Sanjaj sto anđlela lipih ka ti, pokri se cvićen od moe jubavi...sanjaj me, budi se iden ti ja i samo pamti da san tebe volia i sve izgubia.♫︎"
Ja- "Volim te."
Nakon toga je ustala i pobjegla iz mojih ruku. Malo je prošetala par koraka pa stala, nisam htio ustati za njom. U pijesku je nešto napisala, ipak sam otišao vidjeti što.
Pisalo je VOLIN I JA TEBE.
Nasmiješio sam se i zagrlio ju gledajući to preko njezina ramena. Udisao sam njezin miris i nisam ju htio pustiti.
Nakon toga smo nastavili hodati zagrljeni.
Dok smo hodali makli smo se od mora i hodali po plaži uz kraj do trave. Prošli smo pored nekih velikih grana i onda vidjeli manju pješčanu čistinu između te trave i grmlja. Povukao sam ju i rekao da imam ideju samo me pogledala i rekla šta sad.
Poljubio sam ju i rekao vidjet ćeš. Pustio sam joj ruku i vratio se po te grane došla je i ona zamnom.
Martina- "A šta ćeš satin?"
Ja- "Vezat cemo ih i postavit tamo na cistinu."
Martina- "Hahaha, a sačin ćeš ih vezat."
Ja- "Fuck."
Zamislio sam se dok je ona okrenula očima nasmijala se i otišla preko te trave i grmlja prema kući koja je nešto dalje iznad plaže.
Dok sam dovukao granje do čistine i postavio kako bi trebalo stajati još se nije vratila, dobio sam neku ideju, brao sam cvijeće koje je okolo po tom grmlju i kod trave. Onda se vratila.
Martina- "Šta sad radiš?"
Ja- "Gdje si ti išla?"
Martina- "Donila san ovo." Rekla je pa pokazala nekakvo uže.
Nije najkvalitetnije ali nam ni netreba. Nasijašio sam se pa ju poljubio i uzeo uže. Pitala je znam li što radim pa sam rekao valjda dok je ona nastavila brati to cvijeće.
Brzo smo to zajedno završili. Nakon toga sjeli smo ispod tog granja zajedno. Za grane smo vezali cvijeće. Malo nas je osvjetljavala ulična lampa, naslonio sam glavu na njezino rame i molio ju da opet pjeva. Nasmijano je rekla da sam baš naporan pa sam se i ja nasmjašio.
Martina- "♫︎Kako me smanta miris taj, ka miris puste borovi...Kako je lipo pod nebon, pod vedrin nebon moe jubavi...Dalmacija, more, ja i ti♫︎"
Ja- "To namjerno pjevaš?"
Martina- "Da. ♫︎Pod vedrin nebon moe jubavi...Dalmacija, more, ja i ti♫︎"
Ja- "Ti i nebo zvijezdano ste mi dovoljni."
Martina- "Dalmacija, more, ja i ti."
Ja- "Meni cilo vrijeme zvucis tužno."
Martina- "Malo jesan."
Ja- "Zasto?"
Martina- "Ovo će se uskoro završti."
BẠN ĐANG ĐỌC
Miris mora🔚
Lãng mạnOna dolazi iz malog mjesta u Dalmaciji a on iz velikog grada jedne velike države. Dolazi u Hrvatsku na odmor kao turist. Kad se upoznaju ponaša se prema njemu kao prema svakom drugom turistu, on ne zna Hrvatski, a njoj neide engleski, kako će se spo...
