Miris mora🔚

26.

Napisala je da je upravo prošla pored kuće pa ako želim na noćno znam gdje ju mogu naći.

Rekao sam svojima da idem sa Ivanom i otišao se presvući. Brzo sam došao k njoj, bila je tamo gdje smo bili i zadnji put.

Ja- "Donjeo sam cokoladu!"

Martina- "Koliko ti toga imaš?"

Nasmijali smo se. Sjeo sam do nje i pitao ju kako je. Ponudila me sa cigaretom, odbio sam pa je rekla da nezna. Sjedili smo kratko u tišini onda je na moje iznenađenje ona počela razgovor.

Martina- "Kako tie brat?"

Ja- "Dobro je, kako to da neslaviš?"

Martina- "Bili smo do maloprie."

Nakon pola sata koje smo potrošili bezveze počeli smo se ugodno družiti sa pitanjima o onome najdraže... Shvatit ćete😉.

Ja- "Dobro, najdraže voće?"

Martina- "Bilo grožđe. Teb?"

Ja- "Avokado."

Martina- "El to uopće voće?" 😂

Ja- "Moze bit."

Martina- "Oke, najdraže godišnje doba?"

Ja- "Ljeto, tebi?"

Martina- "Isto."

Ja- "Ne cudi me. Najdrazi sport?"

Martina- "Nogomet i košarka, kakvo je to pitamje molin te😂."

Ja- "Je, pita san glupost😅."

Martina- "Najdraža država Južne Amerike?"

Ja- "Hmmm, težak odabir..."

Martina- "Men su uvik zanimal Brazil i Peru."

Ja- "Mislim da Brazil biran. Najdraze cvice?"

Martina- "Mislin da me to nezanima toliko."

Ja- "Pa svejedno, koje bi voljela dobit?"

Martina- "Sad ti tek neću znat reć."

Ja- "Žašto?"

Martina- "Jer znan da bi mi ga kupia."

Nasmijali smo se. Tako smo pričali dok smo sjedili jedan nasuprot drugog dosta dugo. Pojeli smo čokoladu, smijali se, kad nismo više imali ideja legli smo.

Gledali smo zvijezde u tišini. Pitao sam ju dali je ikad našla neko zviježđe jer ja nisam nikad.

Martina- "Ono je veliki medvjed."

Približila mi se odnosno legla pored mene i pokazala prstom. Morala mi je bolje objasniti gdje je ali kad sam ga vidio nisam mogao vjerovati da stvarno postoji. Pokazala mi je gdje se nalaze škorpijon i strijelac, bio sam oduševljen.

Ja- "Prelijepa si. Ovaj hocu rec nebo... Oprosto, i, oprosti..."

Stavio sam ruke na lice od muke. Sramotim se😣. Ona se nasmijala gledajući me i grizuči donju usnu.

Martina- "Nemoraš se ispričavat."

Ja- "Malo se sramotim."

Martina- "Men nesmeta."

Zagrlio sam ju. Nakon toga smo opet sjeli i nastavili pričati i šaliti se. Vrijeme je brzo prošlo a ovo mi je moram priznati najljepša noć od kad sam tu. Samo zbog nje.

Pred zoru, da mi smo tad još bili tamo. Odlučili smo se konačno i okupati, svukli smo odjeću i ona je prva otišla u more. Kad je zaplivala navodila me gdje da stanem kako nebi pao.

Kad sam i ja zaplivao otišli smo na pučinu. More nije bilo hladno a ni previše toplo, još je i ona tu, nemože mi biti bolje nego šta je.

Zaronila je pa sam zaronio i ja. Kad smo izronili pitala me dali uvijek imam zatvorene oči dok ronim.

Ja- "Neznam drukčije. Ti ne?"

Martina- "Moraš probat otvorti oči, prelipo je doli."

Ja- "Neznam bas."

Martina- "Nemožeš znat dok neprobaš."

Nekako me nagovorila. Trebalo mi je jako puno podrške i hrabrosti za to ali smo na kraju to učinio.

Prvi put je bilo jako kratko, pred očima mi je sve bilo mutno, kad sam izronio pekle su me morao sam ih trljati da prestanu peći tako jako.

Nagovarala me da opet to napravim i tako sam još par puta. Nakon tih par puta počelo mi se bistriti i mogao sam čak nešto vidjeti. Bio sam sretan i uzbuđen zbog tog.

Martina Pov.

Nakon šta je shvatia kako, tia je još više pokušavati pa smo zajedno ronili. Podmoren san mu mahala i on je men, dali smo si pet...