》Kraljica sjenki《🔛

》23.DIO-VJEŠTICA《

Iz sna nas je trgnulo kucanje na vratima. Osjetila sam kako se nježno, poput leptira koji napušta latice cvijeta u zoru, izvukao ispod mene i ustao.

"Stigla je."

Čim je ta infkrmacija došta do mog centralnog nervnog sistema koji se još uvijek nalazio u blagom snu, naglo otvorim oči i ispravim se u sjedeći položaj.

"Dovedi je, ja ću probuditi Atoriju."

"Već sam budna."

Dobacim mu, pa se protegnem. Osjetim kako mi svaki zglob pucketa, a onaj osjećaj naspavanosti i ispunjenosti odmorom zavlada mojim tijelom. Jednostavno de osjećam spokojno i neću dopustiti da nikome da mi to pokvari!

"Bataire, dugo se nismo vidjeli."

Čula sam ženski zavodnički glas na vratima. Glavu okrenem prema njima i ugledam smeđokosu djevojku, zelenih očiju, prejakog prodornog pogleda od kojeg mi se krv ledila u žilama, bez kojih bi mogla ostati svakog trenutka zbog načina na koji proždire mog muškarca ispred mene. Zar ta nema ni trunke stida prema osoba koje se nalaze oko nje? Tako ogavno obučena može privući samo batine. Moram nešto učiniti!

"Ljubavi, je li to ta?"

"Ljubavi? Nikada me nisi tako zvala."

Ovim činom nisam samo zbunila Bataira, nego i sebe samu. Zar me toliko dotiče par riječi jedne otrcane vještice. Izgleda da dotiče, jače nego što sam mislila.

"Ko je ovo Bataire?"

"Segmedina, ovo je moja družica Atorija."

"Znači Segmedina, drago mi je."

Igram od dragosti. Ova Segmedina mi se ni malo ne sviđa. Nije mi jasno zašto toliko gleda u njega i šta to oni imaju zajedničko.

"Možemo li početi?"

"O čemu se radi ovdje?"

"Pa Segmedina, ona je trudna i nama nije jasno kako se to desilo i šta će to dijete biti, jer ja sam vukodlak, a ona je vampir."

"Šta? Kako možeš napraviti dijete jednoj krvopiji?! Da li ti shvataš da praviš pometnje u cijelom našem svijetu? To se nikada nije dogodilo i ne smije da se dogodi. Prema vještičijem kodeksu, sve što će narušiti mir među vrstama, treba da bude uništeno! To dijete neće živjeti!"

"Spusti se malo, da te ja ne bih spustila. Možda te on neće udariti jer je muško s ponosom, ali ja svakako mogu! Nemaš pravo da tako pričaš o našem djetetu. Vi vještice samo na sebe mislite i na mir u svijetu. Zar mir predstavlja sve? Zar jedna beba može naškoditi milionima? Nečeš ti apsolutno ništa uništiti dok sam ja živa. Bataire, ovo nije bila dobra ideja, nisi trebao ni da je zoveš."

"Kako sam ja mogao znati da će ona tako reagovati, ipak se radi o samo jednom djetetu."

"Ali kako ne shvatate da će to dijete jednog dana napraviti poremećaje u ravnoteži naših vrsta. Proročanstvo će se ipak obistiniti i svi ćemo propasti. Ja neću dozvoliti da milioni nedužnih bića iz svih vrsta stradaju."

"O kakvom proročanstvu je riječ?"

Zapitam Segmedinu, jer mi dosta stvari nije jasno, a želim sve da znam. Jer ako ću doći u situaciju da se brinem za svoj život i za život moje bebe, želim znati zašto je došlo do toga.

"Da se vratimo hiljadu godina u prošlost. Prvobitne vještice su zabranile miješanje vrsta. Vi ste međusobno suparnici. Navedeno je da će jednog, ne zna se tačno kojeg dana, na svijet doći biće zabranjene vrste koje će narušiti mir. Ukoliko se rodi, doći će do istrebljenja slabije vrste. Zato smo mi vještice obučene, da učinimo sve, kako se to biće ne bi rodilo. Zabranjene vrste ne postoje još odavno, to su bića koja donose nemir, neukrotiva. Nastala su Kecijinom greškom. Iz njenih grešaka, pošto je bila prva vještica koja je sposobna da od ničega napravi život, razvilo se pet zabranjenih vrsta. To su hibridi. Tvoje dijete, će biti hibrid vuka i vampira. Ne smije biti rođeno. Predlažem ti da se dobrovoljno predaš kako bi preživjela. Vještice su sposobne učiniti bilo šta kako bi sačuvale mir među vrstama."

Nijemo sam gledala u njene zelene oči, koje umjesto da odaju mir, prave talase nelagode mojim tijelom. Ona je meni upravo rekla da će mi ubiti dijete pod svaku cijenu. O ne, to se neće desiti pa makar pobila cijeli vještičiji klan vlastitim očnjacima.

"Dogovor nije sklopljen. Vodit ćemo rat ako treba, ali moje dijete će ugledati svjetlost dana."

"Neka najbolja vrsta pobijedi. Sumnjam da će vukodlaci stati uz vas, nešto mi ne izgledaju zainteresovano za vaše kopile."

Batair je napravio korak napred i zarežao. Uhvatim ga za ruku i povučem blago prema sebi. Obmotao je ruku oko mog struka, a val sigurnosti me je zapljusnuo.

"Naša greška nije bilo ovo dijete, nego poziv da se vratiš u moj život. Kučketine kao ti zaslužuju da budu spaljene u Salemu."

"Niste svjesni u šta se upuštate, no vrijeme ide tik-tak, sami ste presudili."

Pukla je prstima, nešto prošaputala i nestala. Izdahnem i sjednem na krevet. Rukama stegnem posteljinu i uzdahnem.

"Nemoj da se brineš, ja ću vas čuvati. Želim da se moja loza nastavi, da moj čopor dobije novog vođu. Jednog dana, mene neće biti."

"Treba mi malo mira, to je sve što trenutno želim. Osjećam se porušeno i uplašeno."

Legao je u krevet i povukao me sa sobom. Našla sam se u njegovom zagrljaju. Rukama je milovao moj stomak. Hladna koža mi se ježila pod njegovim toplim dodirima. Sve ovo me uspavljivalo.

"Šta želiš da ti pričam?"

"Pričaj mi o sebi!"