》Kraljica sjenki《🔛

》15.DIO-CRNOKOSA LJEPOTICA《

Posmatram svoju crnokosu ljepoticu kako staloženo spava u mom zagrljaju. Crna kosa je bila rasuta po svilenom jastuku, a bijela koža opuštena i nježna. Guste trepavice su sakrivale njene tamne oči i pogled pun hladnoće.

Možda njen pogled jeste hladan, ali srce otapa, a riječi miluju...

Blijede usnice je držala blago otvorenim, ali nije disala. Njen grudni koš se nije pomijerao...ona je vampir. Njoj zrak ne treba. Uklonim tkaninu mantila s njenog stomaka i očešem ga usnama. Zagolicam je toplim dahom i pomilujem nježnu kožu.

Njena koža se naježila, a rukama mi je blago počupala kosu.

"Jutro!"

Sve što sam čuo bilo je mumljanje. Podignem glavu i susretnem se s njenim prodornim hladnim pogledom koji je u ovom trenutku blještao od topline.

"Obožavam tvoju toplotu. Meni je uvijek hladno, a tvoja koža me tako grije..."

Izgovorila je i ispravila se u sjedeći položaj. Ispravim se i ja, te ustanem iz kreveta. Hladnoća je obavila moje tijelo.

"Hladno jutro, zar ne?"

"Pored tebe nikada..."

Nasmijem se zbog njenog slatkog odgovora. Navućem bijelu košulju i crne hlače. Obujem se i odem u kupatilo. Obavim sve što je potrebno i vratim se u sobu. Zateknen nju kako veselo gleda kroz prozor. Priđem joj i obgrlim je oko struka. Glavu postavim na njen vrat i pogledam u dvorište. Djeca su veselo trčkarala po mekanoj jutarnjoj travi. Atorija je sve to posmatrala s blagim smješkom.

Odjednom su nas djeca pogledala i mahnula nam, a zatim se pretvorila u male vučiće.

"Preslatki su!"

Uskliknula je i okrenila se prema meni.

"Ko su oni?"

"Anna, Stel i Dis, djeca moje sestre."

"Imaš sestru?"

"Sestru i brata, ali on je na drugoj strani svijeta i ne dolazi često."

"Baš kao i moj otac. Jesi li ikada razmišljao o..."

"O?"

"O djeci?"

"Naravno da jesam! To su preslatka mala bića sa malim ručicama i nevinim pogledima..."

"Jesi li svjestan da ti ja to ne mogu podariti?"

Spustila je glavu i sklopila oči.

"Uvijek možemo usvojiti jedno, kada budemo spremni. Zar ne?"

"Kao da su nas prokleli, ni krive ni dužne."

"Hej, imam tebe, sve je u redu!"

Obrišem joj suzu koja se spuštala niz njen obraz i još je čvršće zagrlim.

"Vampiri ne plaču, idemo na doručak!"

Nasmijemo se i izađemo iz sobe. Spustimo se sa sprata i uđemo u veliku blagovaonicu. Smjestimo se za veliki ovalni sto i navalimo s jelom. Ja sam jeo normalnu hranu, samo s malo više mesa, dok je ona pila životinjsku krv i služila se voćem.

"Jeste li vi vampirice prirodno zgodne?"

"Pa, ja lično smatram da su sve žene lijepe, sve naše nazovimo mane, su dio nas. A ja izgledam ovako jer sam u treningu od svoje šesnaeste godine."

"Razumijem. Od starijih sam uvijek slušao da ste vi lijepe samo zato što se hranite dječijom krvlju."

"Laž! Mi vampirice smo dosta emocionalnije od vampira. Većina nas nikada ne bi povrijedila dijete, jer samo čistokrvni vampiri poput mene, mogu imati djecu, a oni pretvoreni izgube tu mogućnost."

"Ti možeš imati djecu, ali ne možeš sa mnom jer sam druge vrste. Žao mi je, znam da sam ti oduzeo to pravo."

"Hej, i ja sam tebi. Krivica je obostrana..."

Uhvatim je za ruku i nasmijem se. Pogledom joj zahvalim na suosjećajnosti.

"Khm!"

Kašalj nas je prekinuo. Pustim njenu ruku i okrenem se prema svojoj sestri koja je stajala na vratima u svojoj dugoj crnoj haljini.

"Anđele moj!"

Ustanem i zagrlim je čvrsto.

"Nedostajao si mi brate! Je li to ona koju si mi sinoć spomenuo?"

"Da, to je Atorija."

"Kako je samo predivna!"

Izgovorila je i ptišla Atoriji koja je ustala.

"Ja sam Saya, dobro došla u naš čopor!"

Povukla je moju družicu u zagrljaj i toplo joj se nasmiješila. Atorija je sve ovo posmatrala bez ijedne riječi.

"Atorija, draga, ne možeš biti u toj odjeći! To ne priliči jednoj budućoj kraljici. Odmah zovem svog kreatora. To se mora srediti!"

"Polahko, Saya, ona je nova ovdje. Nek se malo opusti i privikne."

"Joj mali braco, ja ću je paziti koliko i ti. Ipak je ona tvoje zlato."

"Batair, vjerujem joj."

Napokon se i Atorija oglasila.

"U redu je Saya, možemo promijeniti moj stil iako ga obožavam. Volim udobnost i jednostavnost."

"Ko bi rekao da jedna vampirska princeza može biti tako skromna? Idemo mi u moju sobu, a ti braco pripazi na mališane."

"Nemoj mi pokvariti družicu!"

"Sigurna je sa mnom!"

Povikala je iz hodnika dok je vodila Atoriju u svoju sobu. Atorija me je molećljivo gledala u nadi da ću je spasiti od Saye, ali to je nemoguće.