》11.DIO-MALO KRVI《

154 16 1
                                    

Sada samo čekam da se probudi. Buka je nesnošljiva ispred vrata. Odjednom je neki dečko uletio u sobu poput hurije i bacio me s kreveta.

"Šta ćeš ti ovdje, pseto jedno?!"

"Bolje ti je da se pokloniš budućem mužu princeze Atorije!"

"Atorija nema suparnika! Ne laži vuče! Vi ste različite vrste, ne možete biti upareni! Rastrgaću te ako ne napustiš njenu sobu."

Nasmijem se i ustanem na svoje noge, a onda se zaletim i pribijem ga uz zid, pa mu pritisnem vrat uz isti.

"Znaš li ti ko sam ja?"

"Vreća buva!"

Cinično se nasmijem i presjećem ubilačkim pogledom.

"Ja sam Batair! Alfa Istočnog čopora i Atorijin suparnik. Napusti sobu ako ti je život drag."

Izvio je očnjake i ugrizao me za ruku. Otresem ruku zajedno sa njim koji završi na podu. Pritisnem ga nogom za tlo kako ne bi ustajao.

"Pretjeruješ krvopijo! Ovdje će biti tvoj kraj ako tako nastaviš!"

"Lauricije! Bataire! Vi zaboravljate gdje se nalazite. U mom ste dvorcu i život moje kćerke je u pitanju!"

"Vaš sluga me ometa u mom poslu!"

"On kaže da je njen suparnik! Vampir i vuk ne idu zajedno, kralju!"

"Govori istinu..."

Prošaputao je kralj i prošao pored mene prema Atoriji. Sklonem nogu s Lauricijevih grudi i podignem ga sa poda. Otresao je svoju majicu i pogledao me ubilački. Nabacim kez zadovoljstva na svoje lice i pokažem mu rukom prema vratima.

"Ti ovdje namaš šta da tražiš!"

Izgovorim, a on je tužno izašao iz sobe. Kakva pizda od vampira...

"Batair..."

Začuo sam njen slabašni glasić, pa sam zaboravio i na Lauricija i na kralja Viktora u tom trenutku. Pritrčim krevetu i sjednem na isti, te je uhvatim za ruku.

Blago je otvorila oči i stiskla mi ruku. Nasmijem se i sklonem vragolaste pramenove s njenog lica.

"Hvala nebesima! Kćeri moja mila, živa si. Jesi li dobro?"

Pogledala je u mene i izvukla ruku iz moje. Zacvilim zbog hladnoće koja dotakne moj dlan.

"Osjećam se slabo tata. Šta se desilo? Kako je on dospio ovdje?"

"Ti si me dozvala, pa sam došao."

"Zbog tebe sam prošla pakao! Toliki bol nikada nisam osjetila! Kao da ste mi u krvotok ubacili sumpornu kiselinu."

"E pa da si sinoć rekla nešto drugo, do ovoga ne bi ni došlo."

"Gladna sam, trebam krv!"

Pružim joj desnu ruku koja je bila prošarana tetovažama sve do polovine podlaktice.

"Ljudsku krv, a ne tvoju!"

"Ti se možeš hraniti mojom krvlju, niko ti nije potreban! Ne želim nikoga blizu tebe. Ti si moje vlasništvo!"

Uhvatila me je za ruku i cimnula prema sebi, pa mi se unijela u lice.

"Ja nisam ničije vlasništvo!"

Pustila me je i pogledala u oca.

"Treba mi Lauricije, tata! On će mi donijet krv."

"Ne želim tog crva ovdje!"

"Sreća pa niko ne pita za tvoje želje."

Oglasio se kralj, prvi put za vrijeme naše prepirke. Okrenuo se izašao iz sobe.

"Batair, ovo nam nije trebalo. Bolje da se nismo nikada ni sreli!"

"Opet ti i tvoja tvrdoglavost. Upravo sam ti spasio život."

"Ako ćemo realno, ti si ga i narušio!"

"A usluga?"

"Kakva usluga?"

"Koju si mi nudila dok si me dozivaka k sebi. Usluga za život. "

"Dobro, šta želiš? Kućicu ili novi povodac?"

"Da se uparimo do kraja!"

"Ta želja nije moguća."

"Itekako jeste! Svako ko te dodirne, neće imati glavu na ramenima poslije. Pa ti razmisli o mojoj vrućoj ponudi."

Gledali smo se u oči i gutali pogledima. Rukom je uhvatila okovratnik moje majice i još više me približila sebi.

Zabila je glavu u moj vrat i liznula ga, a zatim pogrebala očnjacima. Izdah se prelomio s mojih usana kada je povukla krv iz mog tijela u sebe.

Rukama obgrlim njen struk i glavu spustim na njeno rame. Ovo me tako opčinjava, gorim od zadovoljstva.

Popustila je s ugrizom i prestala sisati. Liznula je rupice i odmakla me od sebe. Oblizala je usne, te su se vene oko njenih očiju povukle.

"Tvoja krv je kao med, nešto najljepše što sam probala..."

》Kraljica sjenki《🔛Dove le storie prendono vita. Scoprilo ora