》Kraljica sjenki《🔛

》21.DIO-ČUDO《

Ležim u svom krevetu i gledam u jednu tačku ispred sebe. Batair sjedi na podu ispred mene i nježno mi masira dlan. Nisam riječi progovorila, ne znam kako da mu saopćim, kako ce reagovati?

"Šta se desilo u šumi? Znam da nisi bila sama, osjetio sam to, pa sam te potražio. Ne moraš mi odmah reći, biraj riječi ako će ti biti lakše."

Pogledam ga zahvalno i uspravim se, tako da ja njega gledam s visine. Udahnem duboko i skrenem pogled.

"Otišla sam da se nahranim, moj predator je neumoran i veoma gladan, ne znam koji mu je đavo. No, u šumi sam naišla na staricu..."

"Ne bi valjda iskapila jadnu ženu?"

"Uzela bih malo, sa dlana, čisto da se smirim. Predator u nama isključi osjećanja kada smo blizu plijena."

"U redu, nastavi."

"To nije bila obična žena, nije bila čovjek, nego zmajolik. Zmaj zarobljen u čovjeku."

"Oni vijekovima ne postoje, nikada nisam vidio jednog, pa moj djed nije..."

"Susrela sam s jednim, nije mi naudio, nego me je upozorio na nešto."

"Dobro ili loše?"

"Zavisi kako posmatraš ovu situaciju."

"Trenutno me ništa ne iznenađuje."

"Dragi moj, nadam se da si pripremio čašu vode. Za ovo će ti sigurno biti potrebna."

Osjetila sam blago drhtanje tijele, a kut usne mi se izvio u blagi osmijeh.

"Ispljuni već jednom, ne muči me!"

"Uh, trudna sam!"

Prošapčem i prodorno ga pogledam kako bi skenirala svaki njegov pokret. Klečao je ispred mene, sa otvorenim ustima i pogledom uperenim u moj stomak. Trepnuo je par puta, a onda je ovio ruke oko moga struka i spustio glavu na moj stomak.

"Kako?"

Šapnuo je i poljubio hladnu kožu. Osjetila sam tople kapljice na istoj pa sam se naježila. Uvučem prste u njegovu kosu i udahnem duboko.

"Ne znam."

"Imam toliko pitanja."

"I ja također. Sve mi je ovo previše i sve se dešava tako prebrzo."

"Postat ću otac..."

Puhnuo je u moj stomak, pa se odvojio od istog. Tek sada sam vidjela par suza na njegovim obrazima. Nasmijem se, pa mu ih obrišem.

"A ja sam sve vrijeme mislio da si napravila neko sranje! Kada sam te vidio onako uplakanu, svašta mi je loše oblijetalo um."

"Smiri se vuče, nego mi reci zašto nisi pazio?"

"Jer sam mislio da je nemoguće."

"I ja sam mislila isto, a vidi sada. Nismo ni sanjali da se ovako nešto može desiti."

"Meni trenutno ništa nije bitno, samo ti i to u tebi."

"To?"

"Pa ne znam ja da li je dječak ili djevojčica, vampir ili vukodlak?"

"Znam koliko i ti, jesi li gladna?"

"Mislim da mi je presjelo za danas."

"Mogla si mene pitati da se nahraniš."

"Ne želim se svaki put hraniti tobom, mogao bi postati anemićan ili umrijeti."

"Sada tek ne želim umrijeti. Ti nisi svjesna koliko ja želim malu verziju sebe. Gledao sam sestrinu djecu i uvijek maštao o svojoj."

"Mašta će postati realnost."

"Jedva čekam. Koliko beba treba biti u stomaku?"

"Ne znam, kod nas vampira se puno brže razvija, nego kod ljudi jer pijemo krv. Ali ovo nam samo vještice mogu objasniti."

"Znam jednu koja nam može pomoći."

"Jedva čekam da saznam sve, ali prije toga, gladna sam."

"Morat ću poslati grupu da opljačkaju sve bolnice u blizini..."

"Nulta mi je omiljena."

"Nisam ni sumnjao."

Otisnuo je poljubac na moje čelo i otišao iz sobe. Legnem u krevet i pokrijem se do nosa jer je u ovoj sobi ledeno čak i za mene koja skoro nikada ne osjeti toplinu, ali ovo malo čudo u meni itekako osjeti.