》Kraljica sjenki《🔛

》8.DIO-VUKODLAKOV UGRIZ《

Trčala sam kroz šumu sve dok mi u glavu nisu ušetale zlatne oči. Osjetim njegove emocije negdje duboko u sebi. Ljut je na nešto ili na nekoga. Veoma, veoma je ljut. Također osjetim i blago tištenje. Izjeda me lagano. Ne želim biti povezana sa vukom.

"Ne želim ni ja s vampirom."

Stanem. Njegov glas me je presjekao. Da imam srce, brže bi zakucalo. Umjesto toga, krv mi je zapulsirala u tijelu. Čujem svaki njegov korak i sve mi je bliži. Zadrhtim zbog topline njegovih ruku koje su obgrlile moj struk. Okrenuo me je prema sebi. Držala sam spuštenu glavu, a oči su mi se prikovale za zemlju.

"Šta je bilo đavolice, više nemaš moć govora? Gdje je sada ona borbenost i ustrajnost?"

Ne progovaram. Mislim da bih se raspala zbog njegovog pogleda.

"Bježiš kući na sigurno jer sam ja ovdje."

"Ja nikada ne bježim!"

Gurnem ga unazad i stisnem uz obližnje drvo. Bio je na visini mog lica. Pogledi su nam se ukrstili.

"Nadam se da si vatrena i u krevetu."

Smije mi se u lice i ne prestaje sa provokacijama. Ili glumi jer sam ja bila odvratna prema njemu ili je pokazao svoje pravo pseće lice...

"Ti baš želiš da ti skinem glavu sa ramena, zar ne?"

"Zar ne shvataš da bi i ti umrla zajedno sa mnom. Ja sam alfa i moj čopor bi te proganjao i na onom svijetu."

"Vidim neko je pokazao očnjake."

"A ja vidim da je neko podvio rep, zar ne vampirice?"

"Ja nemam rep, pseto jedno!"

"Dođi da ti pseto pokaže dominaciju!"

Prekreno nas, te sam se ja ovaj put našla zarobljena. Pokušam izvući ruke, ali me on čvrsto drži prikovanu za stablo.

"Batair...pusti me da idem kući!"

"Sviđa mi se moje ime kada ga ti izgovaraš, a kako bi ga tek vrištala..."

"Možeš samo da sanjaš, vuče!"

"Ma nemoj?"

Oblizao je usne i spustio ih na moj vrat. Zapalio je moju ledenu kožu, a zbog kontrasta toplo-hladno sam ispustila glasan uzdah. Kao da mi je oduzeo kiseonik iz pluća. Krenuo je nizati poljupce sve niže...

Stisak na mojim zglobovima je popustio. Rukama je klizio preko mojih, pa preko struka, te se zaustavio na mojim butinama. Podigao me je gore i obmotao moje noge oko svoga struka. Pritisnuo me je uz drvo i vatreno pogledao. Nosevi su nam se dodirivali baš kao i naša tijela. Ruke uvučem u njegovu kosu i osjetim mekoću među prstima.

"Sve vrijeme drhtiš...želiš moje dodire, a kao mrziš me..."

Prošaputao je na mojim usnama. Svaki kraj mojih živaca želi biti dodirnut. Osjetim vatru tamo gdje sunce ne grije.

"Moje tijelo ih želi, ali ja ne..."

"Pa onda idi!"

"Zarobljena sam..."

"Izgaraš u mojim rukama..."

Zagnjurio je glavu u moj vrat i njuškao ga. Topao dah mi je izazvao trnce. Zubima je pogrebao moju kožu pa me ugrizao...

Vrisnem! Nije to bio nikakav bezazleni ljubavni ugriz, nego vukodlakov smrtonosni. Vampir umire nakon 24 sata zbog infekcije...

Uznemirim se, pa ga odgurnem od sebe.

"Šta si učinio?! Zašto si to uradio? Ja sam mrtva do sutra!"

"Ovo ti je kazna jer ti je jezik brži od pameti, srećo..."

"Da li si svjestan da ubijaš svoju družicu? Ostaćeš neuparen, sam, bez nasljednika!"

Nasmijao se i izvio obrve.

"Ne želim da umrem...imam samo 22 godine. Život je ispred mene!"

"Da ispred tebe sam. Ja sam tvoj život."

"Ne nisi!"

"Vidjet ćemo ko će koga potražiti prvi!"

Spustio me je i nestao. Uhvatim rukom mjesto ugriza i osjetim toplinu. Moram se vratiti kući. Otac će mi pomoći. Izvadim crnu kožnu jaknu iz ruksaka i okovratnikom sakrijem ugriz...