Dangerous life.Harry Styles/Croatian/Serbian/Bosnian

PART 42-pain.

Cudno je kako malo treba da budemo sretni,a bas to malo nam fali. To moje "malo" sada je Harry. To moje "malo" se nikada nece vratiti. To moje "malo" je zauvijek nestalo. Otvorila sam svoju torbu odlazeci u susjednu sobu. Harryeva slika se nalazila na vrhu nabacane odjece. Njegov lik,nasmijan i sretan,pun zivota me gledao. Podigla sam sliku i postavila je na nocni ormaric. Sjela sam posmatrajuci ga. Da li da se vratim u dvorac? Ako se i vratim sta to mijenja? Bit ce mi jos gore jer svi me oni podsjecaju na njega.. Nakon sto sam zavrsila sa raspakivanjem odjece i pocistila stan,odlucila sam se istusirati i presvuci u nesto laganije. Hlacice i majcica na brtele ce biti sasvim dovoljne. Pomislila sam i obukla se. Nakon sto sam se osvjezila,shvatila sam da bi April trebala doci za nekih pola sata,pa sam odlucila da joj bar pripremim nesto za jesti. Skoknula sam do obliznjeg marketa,kupila par stvarcica,te napravila ukusne spagete i predivnu tortu. Sve sam lijepo postavila na stol,zureci,jer sam pomislila da ce mi ponestati vremena,a zaista sam htjela da joj napravim iznenadenje. I napokon se oglasilo zvono na vratima. Otvorila sam ih bez razmisljanja sa osmijehom od uha do uha,no... moj osmijeh se razvukao u ravnu liniju nakon sto sam ugledala Zayna na vratima. Oci su mu bile pune suza,kao i meni,ruke su mu drhtale,a ja sam se skamenila. Odjednom je obmotao ruke oko mene stežući me k sebi,dok je meni naglim trzajem tijela val suza sletio niz obraze.
•Summer,molim te,vrati se.• dok me je molio u suzama,meni je ogromna knedla bila u grlu i jako sam se trudila da ne zavristim. Stajala sam opustenih ruku niz tijelo,dok me je on grlio i ponavljao kako se trebam vratiti u dvorac. Odmaknuo se i "popravio" kosu.
•Dobro.• izustila sam. Potrebna sam im. Potrebni su mi,ali..bez Harrya sve je sranje. Nema ga,a tako jebeno mi fali,da bih dala zivot da ga vidim bar na tren. Zeljela bih ga vidjeti,ali ne mogu. Zeljela bih ga dodirnuti,ali ne mogu. April je usla kroz vec otvorena vrata,upitno gledajuci mene i Zayna. Dosla sam do nje i uzela je za ruke.
•April,hvala ti na svemu sto si uradila za mene i sto si mi ogromna podrska,no ja pripadam ondje gdje Harry pripada. Idem sa Zaynom natrag u dvorac.• rijeci su izlazile iz mojih usta a ona je udahnula i zagrlila me.
•Summer,radi ono sto mislis da je ispravno. Zelim ti svu srecu svijeta jer zaista to i zasluzujes.• udahnula sam,i kimnula glavom odmaknuvsi se od nje,dok mi je ona lijevom rukom obrisala suze. Nakon sto sam spakovala par stvarcica krenula sam Zaynom u njegovom skupocjenom autu. Dok smo se vozili ulicama Miamia,zalazak sunca je svemu davao bakren odsjaj. I Zayn i ja smo sutjeli jer smo bili svjesni ako bi koje progovorilo samo bismo zaplakali. Ima li zivot smisla uopce? Izgubila sam nesto sto mi je davalo razlog za zivot,nesto sto me stitilo i davalo mi snagu za dalje,nesto za sto sam se brinula i strahovala da mu se nesto ne dogodi,a sad..sad ga nema..nitko ne zna kako je kad umres,nitko se nije vratio 'otamo' kako bi ispricao sta bude nakon sto odes sa ovog svijeta..sta sad on radi,kako je,da li me vidi.. oh kako bi zeljela znati. No,to nije moguce,nitko mi nece dati odgovore na ta pitanja. Ta jebena pitanja.

sorry sto se malo duze cekali na nastavak,ali evo tu je.
Bit ce tu svasta jos,malo sam zlocesta pa cu jos par dijelova vas drzati u neizvjesnosti hihihi.
Ostavljajte komentare i veliko hvala vam sto citate ovu pricu. ♡