Dangerous life.Harry Styles/Croatian/Serbian/Bosnian

PART 17-NEW MAN IN MY LIFE!

Kako se samo lako posvadamo zbog sitnica.Ne razumijem.

"Idem ja.Hvala na drustvu."Rekla sam Louisu i izisla iz dnevne.Opet sam cula onaj eho mojih potpetica.Ahh ovaj mi zvuk pocinje ici na zivce.Dosla sam do pola hodnika kad sam se sudarila sa Harryem.Zastala sam.

"Ljuta si,znam,ali..."Rekao je dok sam ja pokusala krenuti dalje,ali se isprijecio.Odmaknula sam se od njega te stavila ruke na bokove.

"Daj nemoj molim te!Kao da me poznajes!Da me poznajes ne bi me jutros ostavio onako uplasenu i samu.Dobro znas sta sam prozivjela proslih dana kod Paula i da mi je tesko i da se bojim obicnog povjetarca!Postala sam totalno druga osoba!Pocela sam se bojati svega,a bila sam potpuna suprotnost!"Gorko placuci sam mu redala,a on me zacudeno gledao.

"Summer o cemu ti pricas?!Kakav Paul?!"O moj Boze!!Sad se jos pretvara da ne zna!Sta cu sve jos dozivjeti,Boze?!Zar Ti nije bilo dosta sto Si me mucio onih dana,hoces jos?!Slobodno,ali ne na ovakav nacin!Nemoj me muciti pomocu Harrya!!Molim Te!

"Ma daj,sad jos kao ne znas!..Zbogom!"Rekla sam te ljutito te potrcala niz hodnik.Noge su me toliko boljele od silnog trcanja po dvorcu pa sam izula stikle.Noseci ih u rukama sam dosla do svoje sobe.Zelim malo u Miami!Samo na tren da vidim April.Sad mi je samo ona potrebna!Sad bi mi samo ona mogla reci 'upotpunjavajuce' rijeci,samo bi me ona razumjela!Zakljucala sam sobu te sjela na pod.Suze su mi same silazile i nestajale negdje kod vrata.Ne mogu vise ovako!Odkako sam dosla tu zivot mi se pretvorio u ljubavni vrtlog.Sve se vrti oko te proklete ljubavi!Sve!Ne razumijem kako ljudi mogu reci da je ljubav nesto prelijepo,divno,prekrasno kad je puna boli,ceznje,tuge,suza...Kako!!??!Ahh!Ustala sam ljutito.

"Summer!"Cula sam Harrya kako me doziva i lupa po vratima.Bila sam toliko ljuta.Odjednom sam osjetila ostru bol u glavi.Pala sam na koljena drzeci se za glavu,Bol je bila nepodnosljiva!Kao da me netko rezao po glavi.Bilo je nepodnosljivo.Nesto mi je odjednom pocelo da sumi po glavi,kao da pisti.Pocela sam vristati,gorko placuci.Bol je bila toliko jaka da sam pomislila da cu da umrem.Odjednom se ispred mene pojavio Harry i nesto vikao,ali ga nisam nista ni cula,a i vidjela sam ga kroz maglu.Odjednom sam mu pala na ruke,uplakana.Odjednom kao da sam postala gluha.Moj zvuk,jedini zvuk,koji sam cula je bilo to neprestano pistanje,a vid postao magla.Nisam nista cula osim tog zvuka.Sve mi je izgledalo kao usporeni snimak.Odjednom mi je ostala samo magla.Nije vise bilo Harrya koji je nastojao da probije tu maglu.Nakon toga sam se nasla na nekoj livadi punoj magle i zracila je negativnom enregijom.Kao da su sa neba visile neke prozirne bijele tkanine.Bilo ih je na svakom cosku/kutu.Ja sam bila u bijeloj kratkoj i leprsavoj haljini koja se savrseno uklapala sam ovim tkaninama.Bila sam bosa,ali na ruci sam imala nekakav znak.Slican onome na vratu,ali je vise licio zmiji.Sad sam jos postala papir za pecate.Sala na stranu,ovo je ozbiljno.Ostala sam tako na tom mjestu nekoliko minuta proucavajuci taj znak.Nije bio nacrtan,bio je urezan.Odjednom me u tom proucavanju omelo neko kretanje.Podignula sam glavu.Izmedu tih tkanina je netko trcao.Nisam vidjela tko,ali djelovao je lijepo i 'dobro'.Te tkanine su mi smetale da raspoznam lice.Istina,djelovalo je zastrasujuce.Ali ja se nisam bojala.Pojavila se i magla izmedu tih tkanina koja je dodatno otezala raspoznavanje tog covjeka.Pocela sam hodati prema tim pokretima trcanja.Zastao je,ali meni okrenutih leda.Potrcala sam prema njemu,ali je potrcao na drugu stanu strasnom brzinom.Vecom od Harryeve.Nisam vise trcala jer sam znala da ga nije moguce stici.Zato sam se samo okretala uokrug prateci trcanje tog covejka.Bilo je veoma oblacno sto je davalo jos strasniji utjecaj na mene,ali se i dalje nisam bojala.Zapravo je jedino cega sam se bojala:da ostanem sama.Zato sam strogo pratila tog covjeka.Ako bi njegovo trcanje odmaklo,potrcala sam.A ako se priblizilo,ostala sam.Odjednom nekoliko metara ispred mene,stao je.Da,stao.Bio je sagnute glave i rasirenih ruku u nekom crnom kaputu srednje duzine.Zapravo izgledao je veoma privlacno.Ne zelim samoj sebi priznati,ali zeljela sam ga dodirnuti.Da.Cudno,zar ne?Mozda pokusava da me ubije,a ja ga zelim zagrliti.Poceo je da puse jak vjetar i razno cvijece je letjelo po zraku i udaralo o mene i zapinjalo mi po kosi.Vidjela sam da se taj covjek ne mice,pa sam iskoristila priliku i primakla se skoro neprimjetno korak unaprijed.Nije se pomaknuo,OK.Idemo jos bar dva.Opet nije.Sad nas je dijelio jedan korak koji sam upravo napravila.Dosla sam skroz do njega.Bila sam mu negdje do prsa,pa sam mogla cuti ravnomjerne udarce nasih srca.Oduvijek bi mi to bila najdraza muzika i uvijek bi po tome odredivala kakav je tko.U ovog covjeka:Otkucaji su bili ravnomjerni mojima,a njihovo udaranje je bilo mnogo jace i mnogo se jace culo od Harryevog.Valjda zato sto je trcao.Priblizila sam mu se i stavila ruke na njegova prsa.Sad sam ne samo cula vec i osjetila  njegove udarce srca.Podignula sam glavu te se susrela sa savrsenim izgledom lica tog covjeka.Na njemu se vidjelo da je dosta stariji od mene.