Dangerous life.Harry Styles/Croatian/Serbian/Bosnian

PART 33- pokajanje.

-Ovo ti je novi dom,mila.- rekao je Max otvarajuci mi vrata njegovog auta. Izasavsi ugledala sam veliki dvorac,tamniji od Harryevog,sa mnogim izrezbarenim... pa bilo je nejasno,tako da nisam znala sta je.. padao je mrak pa je do ulaza u dvorac vodio put "ograden" malim svjetiljkama ali dovoljno jakim da osvjetle veliko dvoriste oko dvorca sa nekoliko povelikih fontana. Krenuli smo tim putem dok su na vrata izletjele mnoge sluzavke i naklonjavajuci se spustile glavu. Prvi put kad sam bila ovdje,kad me Max oteo,nisam vidjela nista od toliko straha. Usli smo u dvorac.

-Svida li ti se?- upitao me Max dok sam ja zurno koracala za njegovom zgodnom figurom. Nisam znala sta da kazem. Mnogo sam zbunjena. Kad sam usla u Harryev dvorac... sve je bilo tako kristalno bijelo.. sad je nekako mutno... ne mislim mutno,vec... boje su bile "prljave" ali cijelog zivota sam voljela takve nijanse i sva ona Pezzina upozorenja da ne nosim crno jer donosi zle misli,tugu,bol,patnju-su jednostavno isparile i ja sam se osjecala kao kod kuce. Doslovno.

-Ahm.-kratko skoro necujno sam odgovorila. I sad se pitam.. sta je Maxa natjeralo da bude dobar prema meni... prije nego sto sam mu postavila to pitanje usli smo u sobu prepunu knjiga,papira,dokumenata,biljeznica.. ocito njegov ured. Kvragu isti je Harry. Sjeo je za udobnu stolicu i trazio neke papire.

-Sjedi.-rekao je i ja sam sjela preko puta njega. Podignuo je pogled sa nekim papirima koje je drzao u rukama.

-Znam da si navikla na Harryeva pravila,a ovdje nisu ista. Ukratko da ti ih prepricam: jedno od najbitnijih je da budes odana. Ne smijes da imas bilo kakvog kontakta ni s kim od njih tamo! Sva svjetla u dvorcu ne smiju biti upaljena od 22h-07h,ne smijes setkati po dvorcu sama,moras paziti sta pricas. I gledaj,sad kad si dosla nema povratka.

-Kao da sam malo dijete.-rekla sam pomalo nezainteresirano i stavila ruke u dzepove svoje dukse.

-Lilliana!-proderao se na sto sam ja odskocila od stolice.

-Pokazi Summer sobu i nadi joj neku odjecu.-Rekao je dok sam ja posmatrala predivnu mladu sluzavku. Bila je mojih godina mozda cak i Harryevo godiste. Ona je bez prigovora krenula vani a ja za njom.

-Aam,Lilliana,zar ne?-nakon duge sutnje i hodanja hodnicima sam je upitala,ali mi nije odgovorila. Boze,cudniji su nego kod Harrya. Zastali smo pored jedne sobe. Izvadila je kljuc i otvorila mi vrata. Zidovi tamno sivi,pod crn,krevet crn,nocni ormarici tamno sivi..dovoljno sam rekla. Bacila sam se na krevet mrtva umorna. Svaka kost me boljela. Jesam li pogrijesila? Mozda nisam trebala krenuti sa Maxom,ali kako da krenem s Harryem... povrijedio me je. Slomio me. Znam,ni ja nisam svetica,ali... vjerovarala sam mu uvijek. A objasnjenje za Soph jos nikad nisam dobila,ali nisam htjela kvariti nas mali raj nakon tih dana jer sam vidjela mu u ocima da nije istina i evo sad kako mi uzvraca...pa bravo. Najgore je kad izgubis povjerenje u voljenu osobu. Ako me ikad volio trebao je znati kakva sam ja,a kakav je on prije svega. Njegova ljubomora je skupo kostala i mene i njega i nas... a sta ako je Rosemary sama sve to izmislila? Ali zasto... zaboga,dosta mi je svega. Idem da se otusiram.

Harry P.O.V.(nakon tjedan dana)

Nakon dugih Zaynovih prigovora sto sam dopustio Summer da ide s Maxom,otisao sam u svoju sobu izbjegavajuci svadju. Zacuo sam kucanje. Ignorirajuci to,okrenuo sam se na drugu stranu kreveta.

-Harry,znam da si unutra,otvori mi. Hitno je.- cuo sam Emmin glas. Ustao sam i otvorio joj. Pogledala je lijevo desno,i usla. Zbunjeno sam je pogledao.

-Emma,lijepo sam rekao da zelim biti sam i da se vi za sve pobri-prekinula me.

-Nije u vezi pobune vec neceg drugog.- rekla je kratko i sjela na stolicu. Sjeo sam na krevet nezainteresirano. Iskreno,jako me kopkalo sta mi ima reci,jer ako nije u vezi pobune,onda mi je i ona dosla predavati lekcije o Summer.