24. Ukosnica

514 33 20
                                    

Odsutno sam zurila u knjigu ispred sebe, pokušavajući da držim oči otvorene.

Nagli prasak groma me je naterao da se trgnem, razbudivši me.

Ispravila sam se u stolici i namršteno se zagledala kroz prozor.

Nebo je bilo sivo i tmurno, prekriveno plaštom oblaka.

Uzdahnula sam i ponovo oborila pogled, fokusirajući se na vrtenje olovke u ruci.

-Hej! - prenuo me je nečiji glas.

Podigla sam pogled.

-Hej, Kejt. - šturno sam se osmehnula.

-Hajde, pušteni smo ranije.-veselo je rekla dok je stavljala moje stvari u ranac.

Otela mi je olovku iz ruke i tutnula ga u pernicu, a potom i nju fiknula u ranac.

Bledo sam pogledala oko sebe dok sam ustajala,zapazivši da je učionica bila polu-prazna.

-Hajdemo. - Kejt me je zgrabila za ruku i odvukla me napolje u hodnik.

-Šta je sad? Biologija?-protrljala sam oči rukom.

-Ne. Veliki odmor.

Stala sam kao ukopana i istrgla svoju ruku iz njene.

Kejt se okrenula ka meni i upitno me pogledala.

Uzela sam svoj ranac od nje.
-Neću ići do ormarića.

-Zašto? - prekrstila je ruke na grudima.

-Zato što ću možda naleteti na Jungkooka a on je poslednja osoba koju trenutno želim da vidim.

-Ali zar se vas dvoje niste sprijateljili? A uglavnom ako ne želiš da ga vidiš, kantina ti tu neće pomoći jer će verovatno biti u njoj.-Kejt je napućila usne, razmišljajući.

-Onda ću otići u WC.-slegnula sam ramenima.

-Bože... - zakikotala se.- Ti si stvarno živa komedija. Najlepši muškarci škole se bacaju ispred tebe a ti ih samo šutiraš i preskačeš preko njih.

-Da da... - odmahnula sam glavom i laganim koracima se zaputila do ulaznih vrata.

Izašla sam napolje i sišla niz stepenište a onda se zaputila ka zadnjem dvorištu škole.

Odsutno sam počela da se šetam po dvorištu, krećući se oko škole.

Grmljavina se postepeno pojačavala, nateravši me da se trgnem svaki put pri svakon sudaru oblaka.

Ukopala sam se u mestu kada su me snažne ruke obuhvatile oko struka, zagrlivši me.

Svaka kap krvi mi se sledila.

-Jungkook? - drhtavim glasom sam upitala.

-Da? - upitao je.

Zatvorila sam oči a potom ih otvorila, pokušavajući da ostanem smirena.

-Kako si me pronašao?

-Pratio sam te. I čuo sam tvoj razgovor sa onom tvojom drugaricom.

Uspaničeno sam raširila oči a potom sklonila Jungkookove ruke sa svog struka, okrećući se ka njemu.

Jungkook se osmehnuo, prekrštajući ruke na grudima.

Na sebi je imao oversized crni duks i crne uske farmerice kao i sportske crne patike.

-Šta si čuo?

Nakrivio je glavu u stranu.-Ne mnogo.-osmehnuo se.-Ali dovoljno da vidim šta se dešava.

Bad boy's loveTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang