Dva tjedna za ljubav

01 Srijeda

„Dobro jutro, susjeda," naočit i pomalo dubok muški glas me dodatno razbudi čim kročim van iz stana.

„Dobro jutro, susjed," uzvratim pozdrav i zaključam vrata kako bih spremila ključ u jeftinu crvenu torbicu koja sam našla kod Kineza.

Ispred mene je najstariji od troje novih stanara koji su se ovog vikenda doselili u zgradu; onaj koji svoju smeđu kosu uvijek zaliže gelom unatrag i promatra svijet pronicljivim smeđim očima.

„Vjerujem kako još nismo imali priliku upoznati se," pruža mi ruku. „Andrej Novak."

„Tatjana Šimić," prihvaćam ruku i trudim se zadržati osmijeh na ovu kliše scenu.

„Drago mi je, Tatjana," izvija desni kut usne u privlačan poluosmijeh.

„Također," skrećem pogled i izvlačim ruku iz njegove, pa krenem prema stubištu. Ima nešto u načinu na koji je izrekao moje ime jer ono zvuči... lijepo.

Otmjeno, ako ću biti iskrena.

Andrej je odmah iza mene; čujem kretanje materijala njegovih crnih hlača na crtu i korake koji glasno odzvanjaju trećim katom. „Ideš na posao?"

Umjesto odgovora kimam glavom.

„Gdje radiš ako nije tajna?"

Prolazimo drugi kat; pokušavam smiriti otkucaje srca jer se ne sjećam kada sam prošli put razgovarala s nekim modelom. Ili barem muškarcem koji je to definitivno trebao postati ako već nije. „U Dević trgovini."

„Zadovoljna poslom?"

„Zadovoljna," trudim se odgovore održati kratkima, ali i sudjelovati u razgovoru tek toliko. „Ti'"

„Stažiram u bolnici na odjelu pedijatrije," govori dok prolazimo prvi kat.

Budući doktor, dakle. „Koliko je naporno?"

„Od jedan do deset?"

Kimam potvrdno, osjećajući njegov pogled na sebi.

„Devet," odgovara nakon ne tako kratkog razmišljanja.

U prizemlju smo; svjetla se automatski pale i Andrej mi pridržava vrata dok izlazim iz zgrade. „Što je onda naporno za desetku?" pitam ga prije negoli promislim.

Par trenutaka me samo promatra, a onda se osmjehne od uha do uha. Okreće mi leđa prelazeći cestu prema stanici na kojoj već dosta ljudi čeka tramvaj.

„Reći ću ti kada se ponovno vidimo!" dovikuje.

Pratim ga kako odlazi i pitam se što mu to, pobogu, znači? Umjesto preispitivanja njegovih izjava i djela, uputim se pješice na posao.