Dva tjedna za ljubav

14 Utorak

Čujem cvrkut ptica i žuborenje potoka.

Treba mi par trenutaka kako bih taj zvuk povezala sa svojim alarmom na mobitelu i naslijepo ga tražim kako bih ga isključila. Pod prstima osjećam nešto toplo, te otvaram oči samo kako bih vidjela Andreja.

„Gasi to," protestira pospanim glasom.

Sjednem povlačeći plahtu preko gornjeg dijela tijela dok posežem za mobitelom i prekidam cvrkut ptica. Vraćam ga na ormarić pored kreveta, gledajući božanstveno stvorenje u svom krevetu.

Andrej otvara lijevi kapak kako bi me nakratko pogledao. Smiješi se i povlači me natrag u ležeći položaj kako bi mi utisnuo poljubac na usne. „Mislim da ćemo jutarnje trčanje zamijeniti nekom drugom vrstom rekreacije."

Slažem se s njim. „Znaš," govorim tiho jer smo oboje još uvijek u procesu buđenja, „mislim da mi se sviđaš."

Andrej me gleda s lažnim čuđenjem. „Zbilja?"

„Da," prelazim prstima preko njegovog lica. „I to na onaj teško zaljubljeni način."

„Kako smo došli do toga?"

„Može se reći da me Vesnin posjet tebi onu noć natjerao na intenzivno razmišljanje."

Osmijeh mu se širi čitavim licem. „Ako je tako," povlači me na sebe, „ti se onda meni sviđaš na onaj kronično-zaljubljeni način."

„Kronično?" gledam ga zbunjeno.

„Da," obavija ruke oko mene, „nema mi spasa."