" Rodjen sam za osvetu, i da osvetim svoju porodicu"
Saito Ishida, jedini koji je preziveo masakr svog klana krece u osvetu, on je hladan, snazan, bez emocija, i ne veruje nikome.
Posle nekog vremena bio je mir, a na ulicama su svi pricali o dvostrukom vencanju, cara i njegovog brata. Itsuki i Kaori
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Saito i Rin
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
( izgledali su veoma lepo, na svom vaznom danu🥰🥰)
Proslo je 15 godina od kada je rat zavrsen, Yugo Sakamoto se mirno povukao sa vlasti i kasnije umro .Itsuki je doneo mir svojoj zemlji, ukinuo ropstvo, i uspesno je vladao tronom. Kaori je bila uz njega, i sada vec imaju dvoje dece - Yuki i Kaja. Kai je bio miran i talentovan za borbu i ucenje, bas kao Itsuki, dok je Yuki bila nestasna i tvrdoglava.
Yuki i Kai Ishida🥰
Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.
Jutro u carskoj palati:
- Deco, gde ste? Hajde , dosta je skrivanja. Rekla je Kaori ,setajuci hodnikom. Deca su istrcala ispred nje. Yuki: Hej! Mama, uhvati nas. Kai: Da, mama, ako mozes? Smejali su se. Kaori: Vreme je za dorucak, Yuki ti treba posle da ucis da pises, a ti Kai treba da imas cas kod ucitelja. Kai: Uredu,mama. Yuki: Gde je tata? On se uvek igra sa mnom? Kaori: Tata ima sastanak, dodji. Yuki: Hocu jos da se igram. Kaori: Kasnije, Yuki. Pomazila ju je po kosi, krenuli su niz hodnik, Itsuki im je prisao iza ledja, uzeo je Yuki, i stavio je da sedne iza njegovog vrata. Itsuki: Cula si mamu? Yuki, idi da doruckujes. Yuki: Hmm...uredu,tata. Itsuki: Hajde, posle cemo jesti dango. Kai: Super. Nasmejali su se, Itsuki je spustio Yuki, deca su otisla da doruckuju, Kaori se nasmejala. Kaori: Kako to da ona uvek slusa tebe? Itsuki se nasmejao, stali su pored prozora. Itsuki: Pa...ne znam. Kaori: Tako je tvrdoglava. Itsuki: Hmm....bas kao majka. Kaori: Hej! Nisi od pomoci, znas? Bila je ozbiljna, Itsuki ju je zagrlio. Itsuki: Oprosti zbog toga. Kaori: Ali svidja mi se, oboje su dobri, Kai je bas kao ti, miran, talentovan.... Itsuki: Nasi klinci, nisam verovao da ce se ovo desiti. Kaori: Ja jesam, kada sam te upoznala, pomislila sam " Hmm...koliko bi bila lepa nasa deca?" Nasmejala se. Itsuki: Hvala ti, ( uzdahnuo je) ahh...konacno mir. Tek posto je to rekao, cula se galama. - Hej! Prestani. - Hocu da idem. Kaori se nasmejala. Kaori: Toliko o miru. Otisli su kod dece, Yuki je stajala ispred Kaja. Yuki: Hej! Bato, zasto ne mogu sa tobom? Kai: To je samo vezba surikenima. Yuki: Ali, pokazaces mi? Kai: Izvini, Yuki, neki drugi put, uredu? Pomazio ju je po kosi. Itsuki ih je posmatrao i nasmejao se, setio se sebe i Saita kada su bili deca. Kaori: Hej! Zavrsili ste? Prisla im je. Kai: Da. Yuki: Da, mama. Itsuki: Onda,uredu. Kai je otisao, a Yuki je jela dango kolace. Kaori: Hej! Nisi ih zaboravila? Yuki: Ne. Kaori: Znas, i tvoj tata je voleo dango. Yuki: Stvarno? Itsuki: Da, ali nesto volim vise, vas. Svi su se nasmejali, Yuki je otisla.