LAURA

16

Momci su bili tisi nego inace, culi su nas razgovor i  nijesu zeljeli da komentarisu vec su cijelo vrijeme izmisljali teme o kojim im se ne prica pa je  bilo tiho vise  nego ikada medju nama.

Klopa je bila sjajn, muzika takodje, oblaci su najavljivali oluju ali je napolju bilo toplo jos uvijek. Divan dan provedem u haosu iz kog ne znam da izadjem. Salatam i ponavljam sve sto je rekao, svaku rijec dobro skeniram u glavi  i strah me da vjerujem u ono sto bi jedino voljela da je hteo reci. Nema sanse, ali sta ako je rekao da me voli na nacin na koji volim i ja njega... da volim ga i to na nacin da zelim ljubiti svaki deo njegovog lica dok se ne nasmije. Odavno nije bilo smijeha na njegovom licu kad me ugleda.

I sad ga gledam,  naslonio je glavu na klupu, a lagani vjerat pomjera njegovu kosu u stranu. Oci su mu zatvorene, usne blago opustene, vilica jasno oznacena i pokazuje da je ljut...

-" Pojedi nesto"

Paulo sapne tiho ali nisam mogla. Puno smo se svadjali oboje ali nikada nije ovako velika stvar izvila gde sam ga namjerno uvrijedila ne znajuci da ce ovako veliku stvar to da izazove.

****
Naytanova perspektiva

Naslonjen mirno na klupk zatvorenih ociju  i uspjevam da se posvadjam sam sa sobom. Eto priznao sam, rekao sam da je volim, da bih zivot dao za njenu srecu. Sve sam rekao, ali nije shvatila...

Sta trebam?

Necu da vristim " ljubomoran sam jer sam hteo da budem na njegovom  mjestu! Hteo sam da te drzim za ruku, ljubim kad hocu i da usnama obiljezim svaki deo tebe!?" Rekao sam dovoljno da i glup shvati da od kad sam saznao da postoji druga vrsta ljubavi koja je intenzivna i koja samo dodje, ne podrazumjeva se ja volim Lauru i ona je za mene ta.

Biti zaljubljen klinac koji ne moze izustiti nista jer  bi ga drustvo odbacilo ili bi nju odbacili. Djeca smo bili i znam koliko smo zezali jedni druge ali nikada jedni sa drugima. Kao da je to neko neizgovoreno pravilo medju nama momcima da nikada ne pozelimo Lauru u tom smislu. Krio sam vjesto, znao sam kako da sakrijem  od svih bar dok se nije pojavio Stiven. Momci su me shvatili, a i kako ne bi bio sam van sebe svjestan da salje poruke njemu, da se vidja sa njim. Obecao sam da  necu da ih razdvajam i nisam ali je boljelo znati da je bila sa njim mnogo dalje i da je stvar medju njima sada vec ozbiljna.

-" Ney..."

Podignem glavu ka Aleksandru, momci znaju istinu o nama i morali su cuti sve.

-" Ajde idemo da gledamo film hladno je"

-" ja cu jos malo, idite vi"

Vratio sam se opet na klupu i zazmurio ali prepoznam Paulov uzdah odmah.

-"  Brate"

-" nemoj, samo me pusti okej?"

-" dobro, ali znaj da joj je zao zbog svega sto je rekla. Jasno je da jeste."

-" znam, Paulo znam kako dise. Ona je moje rijeci od malo pre shvatila u drugarskom smislu ne u nekom drugom. Grijesim sto pokusavam, a imam Alinu koja nije zasluzila ovo"

-" brate dzabe sto Alina ako nije jedna Laura tu... naucio sam tesko da je tako  u zivotu"

-" idi sa njima, prijace mi malo samovanja"

Opet sam ostao sam mu mislima. Alina nije zasluzila nista od ovoga, ali ne upravljam sobom odavno. Sve se nadam da cu je zavoraviti, nasao sam curu po mojim zeljama i kao da je rodjena da bude moja ali nista nije probudila u meni, a i kad probudi niaam video nju vec Lauru. I niko to nije zasluzio  da dozivi.

Setao sam dugo, trudio sam se da ne mislim na nju ali mrak je pao i znam da ne mogu pobjeci od nje... Ne mogi ni sa je ne gledam, nikada nisam uspjeo ma koliko sebi obecavao... Posmatrao sam je uvijek svjestan da znam svaki deo njenog lica, svaku tacku, svaku crtu. Toliko volim da gledam kad nesto objasnjava i kad se smije. Gledala je i ona mene, a to me veselilo vise nego ista na svijetu jer uvijek osjetim taj pogled.

-" Spremili smo ti vrecu, gledas li sa  nama film?"

-" gledam, hvala"

I nisam gledao, okrenuo sam ledja i glumio da spavam...

-" Princezo, procice ga... samo imaj strpljenja."

-" necemo o njemu."

-" gledas u njega i imas pune oci suza."

-" Mislim da smo zavrsili i da vise nema nade... Glupi moj jezik zenski ne zna da stane"

-" ako ce iko da svari  onda je to on i znam da hoce"

-" Iz kog god razloga da mrzi Stivena, trebala sam da ga poslusam jer on nikada nije pregazio moju rijec kao ja  njegovu tada. I danas kazem sve ono.  idem da spavam, plakacu ako nastavimo, a to nam ne treba nocas"