Tamo gdje vile vladaju

1. poglavlje

Večer je bila kao i svaka druga. Ulice su bile tihe. Svugdje u gradu bilo je mirno, svugdje osim u palači. Vilinska kraljica Mariam upravo je na svijet donijela svoju princezu. Svi u palači u tom trenutku bili su sretni zbog rođenja princeze, osim kraljičina muža, princa Ferdinanda. 
Ferdinand je bio razočaran, bijesan. Nije uspio razbiti kletvu. Kletvu koju je vještica Adella bacila na vladare kopna prije tisuću godina. 

Samo vladajte, samo vladajte! A volite se ako možete! HA! Narod vas ipak neće voljeti! Vas i vaše princeze! Nećete sina imati, ni vaši potomci! Ne, sve dok se jedan od mojih sinova istinski ne zaljubi u jednu vašu kći! Sve dok se čista ljubav ne rodi među našim potomcima vi sinove nećete imati! A ni vaše kćeri muževe. Oni će vas ostavljati ili umirati nedugo nakon rođenja kćeri! 

Vilinskom narodu nije bilo lako. No, zbog stalnih kćeri, u vila su žene postale cjenjenije od muškaraca. A princ Ferdinand je iste te noći pobjegao. On je bio najmlađi sin Mora. 
Kraljica kćeri dade ime Margot. Nije to bilo klasično vilinsko ime poput njena. Dala je kćeri ime Mora u nadi da će je More jednog dana prihvatiti kao kraljicu. 

I tako prođoše duge dvije godine. Mariam je sama odgajala svoju malenu princezu. Narod ju je obožavao. Jednog sunčanog ljetnog dana dođe stražar vilinskoj kraljici s košarom u rukama.
,,Gospođo, našli smo korpu pored granice s ljudskim svijetom. Unutra je dijete, dječak. Pismo je uz njega, ali mi ne razumijemo ljudsko pismo" govorio je stražar. Kraljica ga je poslušala. Uzela je košaru i bez riječi pođe u sobu.

Velika moja kraljice! Vilo svih vila! Gospodarice svih stvorenja!
Šaljem ti svoje najmilije, svoga sina! Otac mu je neki vilenjak u mom svijetu. Ali, ne znam ništa o njemu, jedino da mi je prijetio smrću nakon što sam otkrila da je vila, ne znajući da je moja baka bila vila.
 Moje sve, moj sin Gaspard je dobar dječačić, nikome ništa nije skrivio, jedino je rođen kao mješanac. Molim te, molim te kao kraljicu i majku, pobrini se za njega kao da je tvoj.
Osam mu je ljeta! Maleni je, ne zaslužuje moje siromaštvo i skoru smrt. Ne reci mu da je mješanac, neka svi znaju da mu je otac vila.
A tebi nemam što dati zauzvrat, siromašna sam djevojka. U mome svijetu ne bismo dobro prošli sami, bez muškarca. To i sama znaš.
Moja bakica običavala je govoriti da sam predodređena za veliku sudbinu, ali ja to prepuštam sinu. Također je govorila da te je odgajala kao malu. Ali, govorila je ona svašta.
Molim te, brini se o njemu kao da je tvoj,

                                                                                                                                        tvoja odana podanica Greta. 

To je sigurno unuka njene nekadašnje dadilje Elisabeth! Zaštititi ću dječačića, moram! Kako li je samo Elisabeth bila dobra i draga! Dugujem joj to, razmišljala je Mariam. Služavkama je rekla da dječaka odnesu u sobu i da brinu o njemu kao i o njezinoj Margot. Pismo je spremila u ladicu i začarala je da nitko ne može vidjeti pismo. 
,,Sazovite vijeće!" rekla je svome odanom savjetniku i ljubavniku Tristanu. Na vijeću će osigurati malenome budućnost.

,,Dakle, dame i gospodo, sazvala sam Vijeće radi jedne bitne stavke. Vjerojatno ste svi čuli o košari s djetetom koja je došla do naše granice. Iz pisma sam saznala da je to sin vila iz ljudskog svijeta. No, te su vile, nažalost razotkrivene kako rade napitke te će ih pogubiti. Sina su mi poslali na brigu. I odlučila sam mu dodijeliti titulu Grofa Tulipana. Slažete li se?" upita ih kraljica. 

"Najvišu titulu u zemlji?" upita njezina sestrična. Kraljica nije voljela tu ženu, svoju sestričnu. Od djetinjstva su se svađale. A sad se još i udala za njezina Ferdinanda! Ali, nije Mariam njoj ostala dužna, protjerala ih je na sjever.

,,Tako je, Milha. Zar ti to smeta?" upita je kraljica ledenim glasom.

,,Da, smeta mi! Ta je titula trebala pripasti meni, kao drugoj u redu za prijestolje i tvojem najbližem rodu nakon princeze!" povika Milha, bijesna što je njezina sestrična izaziva. Oduvijek je bila takva!

,,Pa vidiš, nemaš je. Maleni dječak će ovu večer postati Grof! I vas sve kao članove Vijeća očekujem u dvorani!" smirenim i hladnim glasom rekla je kraljica i otišla iz dvorane. 

Uh, kad bi kako istrunula iznutra! Kad bi barem njezin pileći mozak nestao! Onda bi ja i moj Ferinno vladali umjesto one male kokoške i naši bi sinovi vladali nakon nas!, razmišljala je Milha, bijesna.