Narednih nekoliko dana proveli su princeza i grof uživajući u svakom trenutku što su ga zajedno proveli. I tako su još jedan suton provodili sjedeći na divanu što je gledao na rijeku Suza.
,,Znaš, postoji legenda o ovom Dvorcu" započe grof. Princeza ga pogleda sa zanimanjem, pogledom ga ponuka da nastavi.
,,Kažu da je davno, za vrijeme Velikog rata Nizina bila vlastita kraljevina. Njezin vladar bijaše častan, te se odluči sa svojim narodom boriti protiv Kralja što je htio Nizinu priključiti svojem kraljevstvu. Vladar odluči poći, ali ga je supruga preklinjala neka ne ostavi nju i dijete. Dijete bijaše malo, jedva staro ljeto. Ipak, pođe vladar, ostavivši suprugu i dijete. Ali nije rat išao kako je vladar predvidio. Gubili su bitku za bitkom, dok jedini dio Nizine nije ostao dvorac. Primi u njega vladareva supruga preostalo seljaštva. Jedan dan probiju se Kraljeve trupe i do dvorca. Sav narod pobiju, a uz njega i vladarevo dijete. Supruga se uspjela sakriti te je izbjegla smrt. Kada je shvatila da je ostala sama na svijetu, a Nizine kako više nema, stade ona plakati. Plakala je tako i plakala, dok se silne suze nisu formirale u rijeku. Nakon osam dana i osam noći plakanja, umre i ona te se pridruži svojoj obitelji. Tako je narod što je došao nazvao rijeku u spomen na silnu tugu vladarice." ispripovjedi grof.
,,Nisam znala da jedna rijeka može imati tako tužnu priču" prošapće princeza te joj jedna suza klizne niz obraz.
,,To je samo legenda. Ja zapravo mislim da su je tako nazvali jer izgleda poput suza u sumrak. Pogledaj" grof obriše princezi suzu i povede je na balkon. Pogled na rijeku ostavi princezu bez teksta. Ljepote Nizine iznova su je ostavljale bez riječi.
***
Sljedeće jutro grofa je probudilo kucanje. Otvorivši vrata ugledao je upravitelja dvorca.
,,Stiglo je pismo za vas, od njezina veličanstva kraljice" reče upravitelj, preda pismo i ode. Grof počne otvarati pismo, kad ga sneni princezin glas trgne: ,,Što je tako bitno da te upravitelj budi?"
,,Pismo. Kraljičino" sa zebnjom u glasu odgovori joj grof. Odmota pismo te ugleda uredan kraljičin rukopis:
,,Počinjemo rat protiv Najviših Planina. General si, i zbog toga te šaljem u Rapoo. Očekujem te ondje najkasnije sutra u suton.
Kraljica
Grof pismo zgužva i baci na stol. Margot ga zbunjeno pogleda. On odluči ignorirati svoju suprugu i ode na balkon, zapalivši smotuljak. Tek je uspio izgladiti stvari između njega i Margot. Volio ju je, dao bi svoj život za nju, ali nije mislio da će to i morati učiniti tako skoro. A i nije bio siguran kako će Margot primiti takvu vijest. Tek je počela spoznavati što je ljubav, zar joj već srce mora biti slomljeno? Ide u Rapoo, znao je da će morati voditi najteže bitke, boriti se za vlastiti život.
,,Ideš u Rapoo" princeza prošapće. Bila je odjevena u svilenu haljinu, koja nije bila poput onih koje je propisivala najnovija moda. Leđa su joj bila zatvorena, rukavi lepršavi. A sama duljina sezala joj je do koljena. Kosu više nije nosila zalizanu prema iza, već ju je opustila da joj pada na lice. Grof ostane bez daha. Ovo je možda posljednji put da ju vidim, proleti mu kroz glavu.
,,Da. Takva je odluka. Ti ostani ovdje, a ako Nizina dođe u opasnost skloni se na obalu. Tamo ste sigurne i ti i Oceania" na njegove riječi ona samo odmahne glavom, a suze joj se nakupe u očima.
,,Nema potrebe za tim. Ti ćeš se svakako vratiti" nije se htjela rasplakati, ispasti slaba. Ne sada. Znala je da je i njemu teško, nije htjela otežavati.
,,Za slučaj da se ne vratim. Idem u Rapoo, i sama znaš da će biti teško" podigne joj glavu te nježno obriše suze što su joj tiho klizile niz obraze. Ona ne reče ništa, samo ga čvrsto zagrli te poželi nikad ne ispustit.
Grof je o podne bio spreman. Do Rapooa mu je trebao otprilike jedan dan jahanja, ali nije više mogao gledati Margot jer je znao da je on na neki način odgovoran za njezine suze.
,,Volim te. Volim te malena, od trenutka kad si me nazvala morskim krastavcem lud sam za tobom" prošapće Gaspard grleći princezu. Znao je on dobro kako je prerano za takve riječi, ali nije znao hoće li je ikad više vidjeti.
Ona pak ne reče ništa. Htjela je, zbilja je. Ali nije mogla. Znala je da nešto osjeća za njega, ali je li to ljubav, nije bila sigurna. Nikad nije bila sigurna u svoje osjećaje, ali ih nije niti voljela izražavati riječima, jer je rano naučila kako se velike riječi uzalud rabe. Zato grofa poljubi, nadajući se kako je tim poljupcem uspjela prenijeti barem nešto svojih osjećaja.
Grof se jedva odvoji od supruge. Uspne se na konja, krene, ali se ubrzo vrati.
,,Čuvaj Oceaniju" dovikne joj, okrene se te odjuri prema mjestu koje će mu biti možda i posljednje što je posjetio.
***
,,Gasparde,
Svanulo je prvo jutro bez tebe. Dvorac se čini nekako praznijim, kao da i njemu nedostaješ. Sinoć je padala kiša. Nadam se da tebe nije uhvatila, da si sretno stigao u Rapoo. Ništa posebno nije se događalo, a nebo je plakalo zajedno sa mnom. Nastojim biti hrabra, kao i prije nego što si mi banuo u dvorac i život one večeri. Ali ne ide mi najbolje. Promijenio si me i više nego sam bila svjesna. Uz tebe sam počela osjećati.
Tvoja,
Margot.
Znam da dugo nije bilo novih nastavaka, ali škola je krenula i nisam do sad uhvatila vremena. Kako vam se sviđa?
YOU ARE READING
Tamo gdje vile vladaju
FantasyU svijetu gdje vile vladaju. Kraljica Mariam vlada već 7 doba. U moru se pojavi maleno dijete uz poruku da mu se pruži zaštita. Nije niti svjesna da će joj to dijete promijeniti život.
