IV DEO

232 28 8
                                    

Dok hodamo prema glavnom podijumu, ruku pod ruku i dalje mi njegove reči ,,Ja sam broj 13." odzvanjaju u glavi. Koje sam ja sreće!? Jednom u 100 godina izađem i moram da naletim baš na njega i to treći put danas, milina Božija!

- ,,Opusti se!" - Šapuče i uzima mi ruku, dok se nameštamo jedno preko puta drugog u položaju za ples. Na njegove reči se još više mrštim i tiho prosikćem.

- ,,Opuštena sam."

- ,,Vidim, ukočena si ko da imaš ćuskiju u leđima." - Na ovo želim da odem, ali me jače stisne za donja leđa, a i svi parovi su spremni, uskoro će krenuti muzika.

- ,,Vidim, nisi naučena ništa da kriješ?"

- ,,Molim?"

- ,,Rekoh.." - Spušta mi glavu pored uva, dok se prvi taktovi pesme ,,Shape of you" čuju sa zvučnika. - ,,...nisi naučena ništa da kriješ." - Okreće me u ritmu muzike, pa me vraća u svoje naručje.

- ,,Ne razumem te."

- ,,Na licu ti se vidi..." - Okret... ,,...nezadovoljstvo." - Sa lakoćom me okreće, da bi me potom spustio. Rukama me čvrsto drži dok me spušta... - ,,Zar te nisu kao malu..." - ...šapne mi. - ,,...učili..." - ...vraća me u jednom potezu u svoj zagrljaj. - ,,...da nekad treba i sakriti osećanja." - Stavlja mi ruku na struk i okrećem se leđima prema njemu, podignem lice prema njemu...

- ,,Nisam naučena išta da krijem." - Kad bi samo znao... Okret. - ,,Kad bi svi svoja osećanja..." - Hvata me za ramena i okrećemo se zajedno više puta. - ,,...prigrlili. Svet bi bio lepše mesto." - Eto rekla sam mu. Reči refrena se čuju u pozadini...

,,I'm in love with the shape of you
We push and pull like a magnet do
Although my heart is falling too
I'm in love with your body."

...dok me on još više stiska u svom zagrljaju posle ovih reči. Podignem glavu prema njemu, vidim da stiska vilicu. Da li sam uspela da naljutim misterioznog stranca? Nadam se da jesam, nasmešim se u sebi, ali... izgleda da vidi moje raspoloženje, jer mu oči postaju opasno plave...

Dok je znalački okrećem i vraćam u svoj zagrljaj u toku plesa, prisećajući se svih vežbi sa roditeljima uspeva da me razljuti. Ali brzo ljutnju prekrijem osmehom, iako su mi oči odale poruku koju je trebala da shvati. Telo joj se ukočilo u mom zagrljaju i šturim koracima prati moje.

- ,,Opusti se..." - Opet joj ponovim... ,,...telo ti je potpuno ukočeno." - Govorim ignorišući osećaj peckanja koji proizvodi njeno telo na mom, svaki put kad mi se nađe blizu.

Međutim miris divljeg cveća koji je prati mi ne da mira, to je miris koji sam osetio i prvi put na onom putu jutros.

- ,,Lako je tebi reći, ti tako dobro plešeš. A ja se mučim da ti pratim korake." - Čujem ljutito mrmljanje dok polako diže pogled prema meni, a ja ugledam ljupke smeđe oči s primesom zlatne prašine u njima. Interesantna kombinacija i potpuno omamljujuća boja očiju.

- ,,Ne brini, ne jedem male devojčice za doručak iako..."

- ,,Iako... iako šta?" - Prekida me i zapanjeno me pita šireći oči.

- ,,Iako, pred tobom stoji monah sa znanjem salse u svojim nogama." - Grleno se nasmeje na moje korišćenje reči mog brata u pokušaju da je opustim.

- ,,Jesi li i ti prodao svoj Ferari?" - Upita sa osmehom.

- ,,Molim?" - Na trenutak me zbunila, kakav sad Ferari?

- ,,Kaluđer koji je prodao svoj Ferari." - I dalje je belo gledam, a ona prasne u smeh. - ,,To je knjiga iz popularne psihologije." - Doda naposletku uz osmeh.

- ,,Čitam samo stručnu literaturu." - Pokunjeno kažem.

- ,,Znači, monah koji čita samo stručnu literaturu, ha?"

- ,,Ne pravi, ali prikriveni... svakako, da!" - Ponosno odgovorim dok se ona potpuno opušta u mom naručju.

- ,,Pa za jednog monaha ili ti kaluđera dobro plešeš salsu."

- ,,Ćuti, uništićeš mi reputaciju!" - Znalački joj namignem i kao razgledam oko sebe prateći jel nas neko ćuo. Muzika usporava, okrenem je još jednom i završimo plesnu tačku. Privučem je bliže, kad čujem taktove nove pesme...

Telo uz telo i taktovi pesme ,,Obsesion"... Bože, koliko dugo nisam čula ovu stvar! Gleda me u oči dok me privlači, tela nam se uvijaju ko da smo rođeni da plešemo zajedno.

- ,,Opustila si se?" - Tiho prošapuće.

- ,,Savio si ćuskiju." - Kažem i nasmejem se.

- ,,Drago mi je zbog toga." - Reče, pa doda. - ,,I čast mi je... jer znam koliko je ćuskija nesavitljiva i nesalomiva." - Namigne mi, okrene pa me opet privuče sebi u zagrljaj, taman kad krenu taktovi refrena:

,,No
No es amor
Lo que tú sientes
Se llama obsesión

Una ilusión
En tu pensamiento
Que te hace hacer cosas
Así funciona el corazón."

Okrećem se, uvijam se uz njega i sa njim i prija mi. Prija mi njegov dodir, njegove ruke koje mi šaraju niz leđa u ritmu muzike za ples. Gledamo se u oči bez reči, plešemo kao da oduvek plešemo zajedno i na trenutak, samo na trenutak poželim da ovo traje večno...

Druga pesma se završava i dok svi pljeskaju po završenom plesu ja nju povlačim s podijuma u stranu. Što mi iznenađujuće i dopušta. S' obzirom na naš početak i njenu majicu prekrivenu prljavom vodom iz lokve kojom sam je isprskao na putu jutros, ovo je napredak. Polako se žamor smiruje dok se saginjem prema njenom uhu.

- ,,Sad... da li si za piće posle plesa i upoznavanje? Da krenemo ispočetka?" - Pitam tiho.

- ,,Da." - Vedrog osmeha mi odgovara, a ja se okrenem i idem do šanka po naše osveženje prvi put srećan što sam prihvatio Nemanjin predlog za izlazak.

Utočište (Završena)Where stories live. Discover now