UVOD

459 34 14
                                    

Bežala sam, ceo život sam bežala. Bežanje je bilo sastavni deo mog života. Nisam se vezivala za ljude i mesta. Stvarala sam uspomene, njih nosim u srcu. Nisam volela da se slikam, jer sam želela da sve ono što pamtim ostane tu, u mojoj glavi, ali bez dokaza.

A onda...

onda sam izabrala još jedan grad u nizu, još jednu usputnu lokaciju na putovanju mog života koja je promenila sve. Slučajni susret je učinio da sve što sam znala, zaboravim u sekundi. I sve što sam obećala sebi, pogazila sam kad sam srela njega. Njega, koji mi je pokazao šta znači upaliti svetlo u mojoj tami.

Pre njega nisam volela grmljavine, sa njim sam naučila da ih zavolim. Jer kao što je prirodi potrebno ponekad da zavrišti, tako je i čoveku potrebno da vrišti jer ćutanje.. ćutanje guši.

A ja... ja sam ćutala. Ćutala i selila se dok se on nije pojavio.

*****

Posvetio sam život onome što sam smatrao najvažnijim. Život mi je postao kuća-posao i obaveze oko mlađeg brata. Imao sam jasan cilj koji sam ostvario i više ništa mi nije bilo važno.

Zaboravio sam da sanjam nove snove i da postavljam sebi nove ciljeve.

Zaboravio sam da život nije samo kuća-posao, nego upravo ona crtica između kuće i posla.

A onda sam zaplesao jedan ples u mraku sa neznankom koja mi je izmicala iz ruku svaki put kad bih je video. Pas nas je spojio, ali nas život opet razdvaja i ja sam očajan...

Očajan jer ne znam da li ću je opet naći na zalasku sunca kao u onoj noći kad smo prvi put zaplesali? Da li će ta ,,crtica" između kuće i posla dobiti novi smisao koji će me učiniti živim?

Utočište (Završena)Opowieści tętniące życiem. Odkryj je teraz