Obsessed - Valentina B.

Chapter 74.

Iza incidenta sa razbijenim tanjurom i komadićima koje sam pokupila i bacila što dalje od njega. Otrčala sam sa ključem u ruci, i uzela pribor za rezanje iz svoje kuće. Nisam ga htjela ostaviti ni minute samog. Postao je tih,a pogled mu je lutao svugdje samo ne na mene. Koliko je samo brbljao i prigovarao mi jer su mu nestali noževi,kako je smišljao kazne ljubljenja a ovaj Liam trenutno ne progovara ni riječi. Izrezao je mozzarellu i rajčice i sve stavio na tanjure, i meni i njemu.

Kada smo sjeli jedno pokraj drugog,približila sam stolicu bliže i jednu nogu stavila na njegovu. Htjela sam da osjeti kontakt.Da,osjeti moj kontakt. Trudio se, i još se uvijek trudi. Sada jedemo u tišini, a moja noga i dalje stoji na njegovoj. Dajem mu do znanja da sam tu i što god da se vrti po njegovoj glavi,rješit ćemo. Zajedno. Promatram mu profil dok jedemo, odsutan je. Pokušava jesti,ali mu ne ide. Kombinacija mozzarele i rajčica je prva liga, i onda on progovori „Ovo mi je najdraže jelo"

Napetost se izbriše između nas dvoje. Izletjela je iza ovih zidova,kao da se nikada nije dogodila. Sada znam i koje mu je najdraže jelo. Nikada mi nije odavao ništa, nikada nisam ni znala njegove najdraže stvari.Osim marta i kožne jakne koju sam prisvojila. Dobro,voli igrati playstation. I to je mali podatak kojeg sam doznala zahvaljujući prijateljstvu između J.T. i Liama.

„Nisi ništa pojeo od svojeg najdražeg jela „kažem mu i provirim glavom da mogu vidjeti njegov tanjur. Pojeo je svega dva komadića,a ja sam pojela sve. Zato on i nije gunđao i tjerao me da jedem. Strane su se promjenile,i sad je on taj koji ne jede.

„Nemam teka" ispravi leđa na stolici i pogleda prema zidu. Još me do sad nije pogledao. Gladna sam njegovog pogleda, i njegove pažnje.Nedostaje mi Naporni Liam. Naslonim glavu na njegovo rame, i pogledam prema istom smjeru gdje je i njegov pogled „Ako želiš,možemo razgovarati"

Uzdahne,nekako hrapavo i izmučeno „Trudim se Lola,stvarno,stvarno se trudim"

„Znam" primjetila sam to, i primjetila sam kako mu se ponašanje promjenilo otkako je vidio sve te krhotine na podu. Ne mogu ni pomisliti,što bi se dogodilo da je u tom trenutku bio sam. Da li bi se onda trudio? Ne bi imao nikoga pored sebe,tko će ga podsjetiti da nije sam i da će skupa sa njim,pobijediti tu muku koja ga prati još otkako je bio dječak. Zato sam ja tu, i zato ga dodirima cijelo vrijeme podsjećam na nas. Na mene i njega. „Kaži mi sve svoje misli Liam,što ti je trenutno u glavi?"

„Ti"

Usnama dotaknem izložen vrat kojeg nije sakrila majica i poljubim ga. Pa još jednom,pa još jednom,sve dok mi usne ne došetaju do njegovog uha. Poljubim ga u uho,a on se nasmješi.Ne puno,ali dovoljno da. „Kupujete li me to riječima Gospodine Payne?"

„Pokušavam,ide li mi?"

„Pa,poprilično da" smijem se, i približim stolicu toliko da mi tukne od njegovu, približim usne bliže njegovom obrazu i poljubim ga. „Ako želiš razgovarati o onome što se maloprije dogodilo. Tu sam, i slušat ću te. Znam što ti se prevrtalo u mislima"

„Nisam želio uraditi ništa sebi,kunem ti se"

Ja kimnem. „Samo,zamislio sam što bih napravio da tebe nije bilo tu,niti da se nismo nikada upoznali. Ja bih bez razmišljanja uzeo od jedan od komadića i razrezao se. Mislio bih da je to sve što trebam u životu. I onda kada sam čuo da dišeš, i da si tu.Nije mi palo na pamet da to napravim. Samo me zaboljelo to. Ta činjenica da se nismo upoznali,niti bili ovako bliski. Moj život bi išao u pogrešnom smjeru,a sada kada si tu. Znam da ide u pravom, i da ću se truditi da takve stvari izbjegavam. Trudit ću se, Lola, obećavam ti. Dat ću sve od sebe"

Stisnem mu majicu prstima i nosom pređem po njegovoj koži vrata. On zadrhti, a ja stisnem još jače njegovu majicu. „To su prave riječi Liam. Jedan dan,se više nećeš trebati ni truditi. Znam da će tako biti,samo treba vremena. I ja ću biti tu dokle god to to bude trebalo. Tu bol,ostavit ćeš iza sebe, i nikada se više nećeš sjećati stvari kojeg si nekad radio"