Obsessed - Valentina B.

Chapter 45.

Oluja se sprema, ovaj put stvarno. Vjetar  postaje veći i hladniji. Hrana na stolovima leti na sve strane, stolnjaci i stolice lete po travi a Gospođa Nora ima blagi srčani zbog situacije. Žao mi je te žene, uložila je cijelu sebe za ovu zabavu i na kraju jedna glupa oluja sve to pokvari. Pokušam se uključiti u  u pomoć, da što prije unesemo hranu u kuću, ali štikle me ne slušaju. Bilo je sve okej sa njima i mojim nogama do trenutaka kada sam počela trčati.  Gosti su zabrinuti i oni također unesaju što je brže moguće ono što se da spasiti.

"Molim vas, unesite tortu u kuću" Nora vikne. "I ove račiće, toliko sam ih pripremala. Ne želim da pokisnu"

Kod nje su pune ruke tanjura,velikih ovala i svega u čemu stoji hrana. Pokušavam uzeti što je više moguće, ali kiša i vjetar počinju raditi u isti trenutak tako da je nemoguće ispravno stajati jer te jednostavno nosi. Vidim Liss, cijela je pokisla kao i većina nas i umire od smijeha pokraj Ethana. Mahne mi kada nam se pogled susretne i ja joj doviknem da pomogne.

"Obožavam kišu" vikne. Osmijeh joj je zarazan i ona širi ruke prema visinama i počne se glasno  smijati.Da, ta djevojka očito voli kišu jer je jedina koja ne radi apsolutno ništa osim što se smije i viče koliko joj je dobro.

"Daj da ti pomognem" Ethan uzme veliki tanjur iz moje ruke "Od nje baš nema velike pomoći" pogledamo oboje u Liss

"Luda je. Prehladit će se"

Ethan je pogleda a ja pogledam njega.  Niz lice mu se cijede kapljice vode i klize obrazima. I dalje promatra Liss i viče joj da se makne sa kiše. Moramo se svi maknuti. Gosti su utrčali u kuću i dok ulazimo i spremamo ono što smo spasili. Odjednom u kući se stvori užasna mokra gužva od koje ne možeš disati. 

"Trebam provjeriti mamu" Ethan pogleda u smjeru gdje stoji Gospođa Nora. Lice joj je pokislo i tužno. Kratka frizura u koju je uložila mnogo truda da je uredi-kao i sve ostalo- puna je vode kao i njene suze. Iako joj ne vidim oči, jer su joj spuštene znam da je duboko razočarana "Da, dobra ideja! Pokušaj je nekako oraspoložiti. Nije dobro"

Ethan kimne i približi joj se.Bez riječi stavi ruke na njena leđa i privuče je u svoj zagrljaj. Koliko god Liam govorio da je Ethan loš.Moram priznati da je ova slika mame i sina pred mojim očima lijepa i nježna. Kada smo već kod njega. Gdje je Liam? Okrenem se okolo sebe, ali ne vidim ga..osim pune kuće ljudi koji razgovaraju međusobno i proklinju kišu i oluju vani. Nema ni Liss, ali kada se približim par koraka prozoru. Ugledam je na kiši. Vrti se okolo sebe i dalje ne skidajući onaj zarazni osmijeh sa lica.

"Liss.Uđi u kuću" viknem. Otvorim vrata svega par centimetara jer je vjetar u nekim trenutcima nenormalan, a kiša još jača. "Stvarno ćeš se prehladiti"

Lola" mahne mi "Dođi" 

"Nema šanse" ni ne čujem sebe dok se derem. Vjetar i kiša su jači od mog glasa.

"Ne budi kukavica. Dođi. Znaš kako je dobro"

Stolovi su razbacani okolo, čak i cvijeće. "U tvojoj sam haljini i nema šanse da je smočim"

"I tako je smočena. I nema veze, rekla sam da je tvoja! Ti ćeš se odsad brinuti za nju"

Liss i ja smo kliknule iz prve. Iako se znamo svega par sati, mogu priznati da u njoj vidim prijateljicu koju nikada nisam uspjela imati. Nikada nisam znala o čemu razgovarati sa ženskom osobom u društvu. Stefan je bio jedini prijatelj u mom životu, i bio je dovoljan..ali sad dok gledam Liss, dok sa njom razgovaram, poželim imati nekoga kao ona. Bila bi dobra prijateljica.

"Luda si" još više otvorim vrata da mogu izaći i ne uspjem ih zatvoriti, jer to vjetar uradi prije njih. "Prehladit ćemo se obje. I ova kiša je l-e-d-e-n-a" zubi mi cvokću