Obsessed - Valentina B.

Chapter 82.

Liam's POV

Ja sam budala,jedna naivna budala. Zalupim vratima stana i počnem se brzinski spuštati niz proklete stepenice. Trebam se maknuti iz ove zgrade i što prije uskočiti u automobil. Kako mi je samo mogla lagati,gledati me u oči i govoriti kako je sve dobro,kad uopće nije bilo tako. Ja sam brinuo za nju,mislio da se nešto loše dogodilo,skoro me stajala života kada se nije javljala na mobitel.I kada sam pomislio da je nešto stvarno loše i da je moram što prije pronaći.Dočeka me ovo.

Ne vjeruje mi. Jer da mi vjeruje,sve bi mi rekla istu večer. Taj idiot ju je skoro poljubio.Shvaćam razlog zašto mi nije rekla,ali ne shvaćam zašto mi nije mogla vjerovati.Da,sigurno bih poludio kada bih doznao,svatko na mom mjestu bi. Prijetio bih i govorio kako ću ga pronaći,ali ništa od toga ne bih napravio.Rekla bi mi par onih Lolinih riječi i smirio bih se. Bilo bi sve dobro iza,znam da bi bilo. Možda bih joj oprostio prvu večer,ali ovaj ostatak ne mogu. Lagala me ukupno dva dana i skrivala se od mene

Nije ni spavala pokraj mene,odbijala me svaki put kada bih je išao poljubiti i uporno mi govorila da je sve dobro kada bih je pitao. „Stefan je u nekim problemima,sigurno treba razgovor" Koje laži. A ja sam ih popušio.Naravno da jesam,mislio sam da je nešto ozbiljno i da mu je otišla pomoći a uopće to nije bilo tako. Otišla je razgovarati sa njim,ispričati njemu prvome sve,dok sam je ja čekao i mislio da je nešto ozbiljno.Što je najgore od svega,ona bi nastavila po svome.Da se ja nisam pojavio,tko zna koliko bi tu stajala i šutjela o svemu

Trebam cigaretu,ali je nemam.Trebao sam ih kupiti,a ne ja sam kreten svratio u trgovinu da joj kupim označivač za stranice. Primjetio sam sinoć kako stavlja običan bijeli papir ili bilo koju stvar da može označiti kuda je došla sa nekom stranicom.Da sam znao što će me dočekati,kupio bih si cigarete a ne glupi označivač

Sve sam ljući kako se spuštam niz stepenice i idem prema izlazu. Mota mi se cijeli naš razgovor u glavi. Kako sam joj priznao na najgori mogući način da je volim,zašto sam trebao to i govoriti? I ona je prošla pakao sa mnom, i svako sranje mi opraštala.Možda sam i ja trebao napraviti isto to,ali ne mogu.

Mislio sam da smo rješili sve,da sada jedno drugome možemo vjerovati i da možemo priznati apsolutno sve. Mislio sam da između nas dvoje više nema nikakvih tajni.Doduše,te tajne su uvijek bile sa moje strane,ali postojali su razlozi i ona ih je najbolje znala. Ne mogu joj oprostiti ovo.Mogu taj glupi poljubac koji se nije ni dogodio. Znam da mu Lola nije uzvratila.Ali ne mogu oprostiti cijelo to skrivanje i laži koje mi je govorila.To su samo dokazi da mi uopće ne vjeruje.

Još jednu stvar mi nije vjerovala.Ono što je zadnje rekla.Nije mislila na vožnju,mislila je da ću opet nešto napraviti sebi.Ali nije imala pojma da je to bila posljednja stvar koja mi je bila na pameti.Ustvarni nije je ni bilo na popisu.

Nisam ni primjetio da sam već vani i idem prema automobilu. Uzmem mobitel u ruke i okrenem Horanov broj

Lola's POV

Moram ga stići.Ne smijem ga pustiti da ide,ne u ovakvom stanju.Izašao je ljut iz stana,zalupio vratima. Čak mi se čini dok se spuštam niz stepenice u zgradi,da mu čujem teške korake u martama. Tu je,blizu,samo ga moram stići.Ako ga nazovem i kažem da stane,znam da me neće poslušati. Prokleti lift,mogla sam stići prije njega i presresti ga na nekom od katova.Ali dok sam ja pritisla pucu i dok se on otvorio,već sam bila na vratima od zgrade. Otvorim ih i jasno ga vidim.Jedini je na parkiralištu,hoda prema svom novom automobilu sa mobitelom na ušima.

Ne smijem ga pustiti da vozi sam,ne u ovakvom stanju. Ako će se ljutiti još na mene,jer ruku na srce,stvarno sam to zaslužila.Neka se ljuti,ali samo neka pristane da ga ja odvedem natrag. U automobilu neka se duri kako najbolje zna,ali samo neka prihvati da ja vozim umjesto njega.Stvarno se svašta može dogoditi u ovakvim stanjima,a ono što sam vidjela kada je izašao iz stana,nije bilo dobro stanje.