Obsessed - Valentina B.

Chapter 23.

Opet sam večeras zaglavila tu. Zabave koje nikada nisam voljela u svojim srednjoškolskim danima.Društvo kojemu ne pripadam, ljudi koji su drugačiji od mene--ili sam ja drugačija od njih. Kako god. Jednom rječju ovdje ne pripadam. Ali sam pozvana, kao i svaki put stojim sa strane i promatram ljude sa kojima se svaki dan susrećem u školi.

Srednjoškolsko razdoblje je najužasnije doba u nečijem životu, pa i u mome. Djevojka od 17 godina koja želi što prije završiti srednju školu i ove okolo ljude ne vidjeti nikada u životu.

"Da li je ljepotica što popila večeras?" Dean, dečko iz škole i muška simpatija koju promatram po školskim hodnicima već mjesecima. I on mene promatra i već nikada do sad nitko nije.Nikome nisam bila važna, svi su u meni vidjeli samo osobu sa kojom će podijeliti školske zadatke. Ali on ne! U njemu je bilo nešto zbog čega sam se osjećala važnom.

"Znaš da ne pijem Dean" dobacim jako sramežljivo i spustim pogled prema plastičnoj čaši iz koje već sat vremena ispijam minerealnu vodu i promatram okolo pijane maloljetne osobe.

"Vidi od jednog pića ti neće biti ništa. Nitko još nije na ovoj zabavi umro od pića, nećeš ni ti?" Dean pojasni i nasloni se laktom od šank. Ima najljepše plave oči na svijetu i baš te oči gledaju moje.Gledaju moje.Muškarac me nikada nije pogledao.

"Znam..ali, ne podnosim baš dobro alkohol i .."

Prekine me "Nikada ga nisi ni kušala siguran sam.Promatram te uvijek, na svakoj zabavi si na istom mjestu i cijelu večer ispijaš neki sok. Ajde popij samo jedno piće za moju ljubav"

Kao zaljubljena mala djevojčica, srce mi zaigra ispod majice i taj dečko me kupi rječima. Poslušam i i ispijem gutljaj hladne, peckave vodke i iza sve se pretvori u opći kaos. On je pokraj mene stalno, daje mi piće za pićem i ja nastavljam i dalje piti.

Piće za pićem, dovodi me sasvim neočekivano do zahodskih hladnih pločica. Dean se ne ponaša onako kako se ponašao cijelo vrijeme. Pijanstvo utječe na njegovo ponašanje i moram priznati da se počinje ponašati malo grubo prema meni. Uhvati moje ruke i jezikom obliže moj obraz "Slatka si, toliko dugo već razmišljam o tebi" naivna djevojčica u meni poklekne. Ovo je prvi put da mi je netko to rekao, doduše pijan je i strah me hoće li uopće sjećati se ovoga.Ali ja hoću, nikada do sad mi nitko ovo nije izgovorio na glas i da je pritom mislio na mene.

"Pijani smo oboje" šapnem "Misliš li da bi bilo okej..kada bi.."

"Najbolje to radim pijan Lola" šapne mi u lice "Bit će ti ovo najbolja večer u životu, siguran sam"

"Nikada još do sada nisam bila u kontaktu sa muškarcem. Ja sam djevica" priznam tako olako da se iznenadim samoj sebi. Mrzim što sam popila malo više. Još mi se nije dogodilo ovo i strah me.

Svaka djevojka na ovom svijetu želi imati savršen prvi put, sa savršenim muškarcem. Ja nisam imala sreće sa muškarcima i želim pamtiti ovo. Ovo nije savršeno mjesto za to, ali ako ga odbijem više neću imati niti kakvu priliku u životu..on je prvi koji mi je obratio. Niti jedan muškarac me nije primjetio osim njega..

"Vjeruj mi da ćeš pamtiti svaki dio mene u tebi. Kunem ti se. Ja ću biti taj kojega ćeš pamtiti u životu.Tvoj prvi"

Mokra od znoja skačem sa kreveta i vrištim. Hladan znoj oblijeva me tijelom i kosa mi je toliko mokra da je mogu cijediti. 

"To je samo san Lola. Smiri se" netko nasloni glavu na moju i utiša me, a meni treba previše dugo da mi dođe informacija da je to Liam pokraj mene. Spavala sam sa njim na krevetu, maloprije su se događale neke stvari između nas dvoje i onda smo zaspali. Zašto sam ovo sanjala? Nikada još prije..nisam imala san u kojem sam sanjala stvaran događaj koji mi se dogodio prije 4 godine.